Može se očekivati da će nedavno izglasana EU Direktiva o čuvanju podataka obrađenih prilikom pružanja javnih, elektroničkih, komunikacijskih usluga potaknuti kompanije da donose svoje direktive o čuvanju, ali i uništenju podataka.
Radi učinkovitijeg suzbijanja globalnog terorizma i kriminala koji se danas sofisticirano koristi i elektroničkim komunikacijama, sredinom prosinca prošle godine Europski je parlament izglasao već duže vremena očekivanu Direktivu o čuvanju podataka obrađenih prilikom pružanja javnih, elektroničkih, komunikacijskih usluga (Directive on the Retention of Data Processed in Connection with the Provision of Public Electronic Communication Services). Zapravo su bombaški napadi u Londonu u srpnju prošle godine, znatno ubrzali donošenje ove Direktive. Od država članica se očekuje da započnu njezinu implementaciju što prije tijekom ove godine.
Direktiva nameće prilično velike obveze pružateljima telekomunikacijskih i Internet usluga. Ona se primjenjuje na podatke prikupljene prilikom korištenja fiksnih i mobilnih telefona. Zapravo se nameće obveza čuvanja zapisa o broju s kojih i na koje je poziv upućen, o mjestu i vremenu poziva, ali ne i stvarno obavljenih razgovora. Naravno, primjenjuje se i na Internet podatke kao što su e-mail zapisi. E-mail zapisi prijenosa moraju sadržavati datum i vrijeme prijave (log-in) i odjave (log-off) s e-mail ili Internet telefonske usluge, ali ne i sadržaj podataka.
Podaci se moraju čuvati minimalno šest mjeseci, maksimalno dvije godine od dana ostvarene komunikacije, a prepušta se državama članicama da u navedenim vremenskim okvirima same odrede koliko će ta obveza trajati u njihovim državama. Međutim, po odobrenju Europske komisije, ako za to postoje opravdani razlozi, navedeni period se može i produžiti. Države članice moraju također propisati uvjete za davanje dozvole pristupa takvim podacima, što one, naravno, moraju urediti sukladno svojim važećim zakonima o zaštiti podataka i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima.
Dakle, uz propisane zakonske uvjete ovi će zapisi biti dostupni policiji i pravosuđu u provođenju istraga zbog terorističkih nedjela i drugih ozbiljnih kriminalnih radnji. Prvotni prijedlog Direktive čak je predviđao čuvanje kompletnog sadržaja ostvarene komunikacije, ali je to na kraju ipak izbačeno nakon pritiska različitih organizacija za zaštitu ljudskih prava i privatnosti.
Interesantno je i da Direktiva nije riješila pitanje tko će pokriti znatne troškove kojima će biti izloženi brojni pružatelji telekomunikacijskih i Internet usluga. Vjerojatno će oni nastojati to prebaciti na državu. No, tako važno pitanje Direktiva nije riješila.
Isto tako, nakon brojnih financijskih skandala nekih poznatih kompanija, a radi zaštite reputacije može se očekivati da će ova Direktiva potaknuti mnoge kompanije da donose svoje direktive o čuvanju, ali i uništenju podataka. U svakom slučaju bit će zanimljivo pratiti posljedice donošenja ove Direktive.
Mr. Nelka Fikeys-Krmić
