Zamislite scenu: mlada poslovna žena, odjevena kako nalaže poslovni kodeks, prodorna pogleda sjedi za pregovaračkim stolom nasuprot poslovnom partneru i raspravlja o poslovnom ugovoru. Ne ide lako, ali ona se smiješi i ima svoj cilj u glavi. Nakon sat vremena, kada je sastanak gotov, u liftu razmišlja o ishodu. Ima osjećaj da se stvari dobro razvijaju, ne onako kako je u početku zamišljala, ali ipak ona zna da ide prema svom cilju. Izađe iz zgrade i zaplahne ju miris proljeća skrenuvši joj misli na nešto sasvim drugo. Za koju minutu bit će uz bazen i sa stručnim timom pripremat će nastup naših sinkroniziranih plivačica na Europskom prvenstvu. Da, mogla bi to biti scena iz života Tiane Pribanić, menadžera za usluge u KAM-u HT/HTmobile u Ericssonu Nikoli Tesli.

a) netko iz mojega tadašnjega društva spomenuo je sinkronizirano plivanje. U Hrvatskoj se tim sportom počelo baviti za vrijeme Univerzijade 1988. Danas je sedam klubova u našoj zemlji, četiri u Zagrebu te po jedan u Rijeci, Splitu i Sisku. U pokretanju kluba u Rijeci sudjelovala sam i ja, nakon završetka studija i povratka u Rijeku.

b) bila sam već previše stara, ako se nekoga s devetnaest može nazvati starim, za ulazak u sinkronizirano plivanje, ali me to nije zaustavilo u namjeri da se i u tomu okušam. Ne dam se obeshrabriti u pokušaju da učinim ono što većina smatra nemogućim. Tako sam, paralelno studirajući na Fakultetu elektrotehnike i računarstva počela "sinkronizirano plivati".

c) sinkronizirano plivanje nije bilo popularno u našem okruženju. Zapravo, nije pretjerano popularno niti danas, ali ovaj olimpijski sport ipak u međuvremenu napreduje na hrvatskoj sportskoj sceni. Postoje države u kojima je sinkronizirano plivanje nacionalni ženski sport, kao npr. u Kanadi, no nepopularnost «sinkra» u Hrvata nije mi smetala. Nova područja promatram kao neodoljiv izazov. Sinkronizirano plivanje privuklo me zbog ravnoteže točno definiranih elemenata koreografije i slobode u njihovom kombiniranju koja omogućuje stvaranje sasvim novih svjetova. S jedne strane postoje egzaktni zakoni biomehanike u vodi, a s druge nesagledivi svijet mašte.

a) je presudan u svemu što činimo. Loše namjere rezultiraju, prije ili kasnije, lošim učinkom. Svjesna sam snage motiva pa u sve što radim ulazim čista srca, a moja iskustva pokazuju da vrijedi ona stara: dobro se dobrim vraća. Jedan od primjera za to je trenutak mojega oproštaja od Kluba sinkroniziranog plivanja u Rijeci. Naime, kada se mom suprugu ukazala prilika za zaposlenje u Zagrebu, odlučili smo otići iz Rijeke. Naravno, bilo je upriličeno posebno druženje s plivačicama, trenerima, Upravom Kluba. Bilo mi je teško, a kao posebno dirljiv detalj pamtim pedesetak pari uplakanih očiju koje su me ispratile.

b) je pokretač koji nas tjera dalje kada stvari krenu naopako. Svi mi i u privatnom i u poslovnom životu prolazimo kroz takva razdoblja. Kako radim u području prodaje znam da u onim trenucima kada pregovori zapnu i suprotna strana prolazi kroz frustracije, da treba zajednički raditi na rješavanju problema i njegovati dobre odnose. Da tako kažem, elementi "poslovne koreografije" su zadani, ali na koji način ćemo ih kombinirati i kakav će krajnji ishod biti ovisi o nama i našoj umješnosti.

c) da pokušam svoje poimanje sporta pretočiti u konkretan rad Hrvatskoga saveza sinkroniziranog plivanja nagnao me da se javim na natječaj za mjesto izbornika hrvatske reprezentacije. Ponudila sam svoj program koji je pobijedio na tom natječaju te od prosinca prošle godine volontiram na toj dužnosti. Od mene se zahtijeva četverostruki angažman: rad s reprezentacijom koji uključuje definiranje plana i programa za olimpijski ciklus (ciljevi, kriteriji izbora reprezentativki, strategija razvoja, plan natjecanja), vodstvo stručnog tima, rad na normativnim aktima te marketing, aktivnost koja je nužna kako bi se pronašla sredstva za financiranje sportskog programa. U tu priču upustila sam se jer mislim da moja iskustva plivačice te trenersko i sudačko iskustvo, potpomognuto stručnom naobrazbom koju sam stekla i još uvijek stječem na Kineziološkom fakultetu pri Zagrebačkom sveučilištu, mogu potaknuti unaprjeđenje ovoga lijepoga sporta.

a) znači raditi kompromise. Pri tomu ne mislim na odustajanje od svojih ciljeva. Naprotiv, kompromis vidim kao traženje novih načina da dođeš tamo kamo si planirao.

b) znači graditi odnose polako i strpljivo. Tu se do rezultata ne dolazi preko noći. Carpe diem! Ta mi se misao sviđa. Kroz život koračam malim koracima - dan, po dan. To je, kako mi se ponekad čini, vrlo naporno jer podrazumijeva stalno preslagivanje prioriteta, ovisno o trenutačnim prilikama. No, na kraju dana sam zadovoljna jer znam da sam dan maksimalno iskoristila.

c) označava moje poslovno djelovanje. U Ericssonu Nikoli Tesli zaposlila sam se prije četiri godine te počela, i ostala, u području usluga. To je "moje" područje jer zahtijeva komunikaciju, dogovor, susret s ljudima. Tu stvari nisu jednoznačno zadane, treba istraživati, osluškivati, pažljivo se kretati, biti otvoren za promjene. Primijetila sam da se, s uvažavanjem sugovornika i kreativnošću, puno toga može riješiti.

d) oplemenjuje. U reakcijama ljudi s kojima živim i poslovno surađujem "vidim" svoj odraz i to mi pomaže da napredujem kao osoba. Trudim se u svakom odnosu naglasiti ono pozitivno, zajedničko te sam spremna prihvatiti razlike. Svijet oko sebe doživljavam kao izlog s mogućnostima, a na nama je da izaberemo.

J. Lončar