U zadnje vrijeme sve je više naših stručnjaka prisutno na afričkim tržištima. Ovaj put s nama će svoje dojmove iz Tunisa podijeliti Tomica Robić, koji boravi u Ericssonu Tunisia radeći na projektu s područja mobilne telefonije, te Iva Lukić-Ćuže, zamjenica direktorice jedinice za Upravljanje ljudskim potencijalima, koja je u Tunisu boravila u ulozi savjetnika za korištenje Ericssonovoga sustava za upravljanje ljudskim resursima.

Tunis u prijevodu s arapskoga znači «mjesto gdje se čovjek ugodno osjeća». Ovo je država u kojoj se nalaze ruševine legendarne Kartage, ovo područje već više od tri tisuće godina svjedoči prolasku raznih naroda, kultura i civilizacija, a svaki od tih naroda ostavio je svoj trag na ovom prostoru. Kada sam početkom prosinca prošle godine primio poziv za višemjesečni angažman kao Project Manager na području mobilne telefonije u Ericssonu Tunisia, nisam znao ništa o Tunisu, o ljudima s kojima ću raditi, o uvjetima rada, o životu u Tunisu. Znao sam samo da me čeka novi posao, novi izazov. A posao me ovdje vodi na putovanja po zemlji, od centrale do centrale,

Jedna od prvih centrala koju sam ovdje vodio, a za koju je integracijaski dio posla obavila ekipa iz Ericssona Nikole Tesle, je bila u Touzeru, gradu kojega nazivaju vratima pustinje budući da se nalazi u oazi na mjestu gdje počinje Sahara. Prvi dojam obilježava rijetko i zakržljalo raslinje što govori o težini života u takvom okruženju i o surovosti klime. Sličan posao integracije centrale je ekipa iz ETK odradila i u gradiću Jendouba, jednom od onih gradova koji svi turistički vodiči zaobilaze u velikom luku. To je tipičan arapski grad u poljoprivrednom djelu Tunisa, s gusto nabijenim kućama i s lošim restoranima u kojima nitko ne govori engleski. To je područje okruženo malim jezerima, šumama, livadama i brdima. Projekti su me dalje odveli i u neke druge gradove Tunisa: Sidi Bouzid, Kef, Bizerte, Beja, Sfax i Kairouan. Putovanje po tuniskim cestama me je vodilo uz mnoštvo povijesnih ruševina, osamljenih stupova koji stoljećima odolijevaju i vremenu i čovjeku, ne objašnjavajući nikome svrhu svoga postojanja.

"Medina" na arapskom znači grad i svaki arapski grad koji sam do sada posjetio ima svoju "medinu", svoj stari grad, omeđen zidinama koji kao tvrđava stoji unutar grada, pa tako i najveći i glavni grad Tunisa. Tu se kao izvorni suvenir prodaje doslovno sve što može naći kupca. Trgovci suvenirima su, kao i u bilo kojoj drugoj arapskoj zemlji, dosadni i naporni. Ne postoji fiksna cijena, za sve se treba cjenkati. Hrana u dobrim europskim restoranima je prilično skupa, a nešto jeftinija hrana se može naći u arapskim restoranima. Na tržnicama se može vidjeti velika raskoš riba i plodova mora, ali i za to podneblje specifične namirnice kao što je devino meso. Međutim, kada se spominje hrana u Tunisu teško je ne spomenuti tunisko vino, bogatog okusa i visoke kvalitete. Kava se, pak, pripravlja s cvjetnom vodom, a meni je najdraža ona od cvijeta naranče.

Ericsson se ovdje nalazi u zgradi na jezeru, zajedno sa Švicarskom ambasadom. Uvjeti rada su na visokoj Ericssonovoj razini, iako se po određenim detaljima može ustanoviti kaskanje za razvijenim svijetom. Primjerice, sva komunikacija sa strankom se odvija putem faksa. Lokalni način razmišljanja podrazumijeva uplitanje emocija u posao pa je potrebno dva puta izvagati svaku riječ prije nego što je izrečena. I za kraj sljedeća napomena: s kupcima ćete se ovdje prije sporazumjeti na francuskom nego li na engleskom jeziku.

T. Robić

Želja direktorice odgovorne za kadrove u Ericssonovoj tržišnoj jedinici Sjeverna Afrika da HRMS sustav funkcionira kao u Srednjoj Europi odvela me početkom svibnja u još jednu afričku zemlju, u Tunis. Poziv za petodnevnu radionicu u Tunisu nisam mogla odbiti, a prije puta sam se pokušala što bolje pripremiti za "susret" s meni novom kulturom. Iako je Tunis turistička i otvorena zemlja, na Internetu sam našla malo informacija, ali doznala sam da je Tomica Robić iz ETK već duže vrijeme tamo i uslijedilo je dopisivanje e-mailom.

U Tunis sam stigla iz Beča u 2 u noći i već u zračnoj luci počelo je cjenjkanje s taksistima. Kolege iz Tunisa i ja bili smo smješteni u predivnom hotelu, ali izvan grada i bez ikakvih sadržaja u okolici. Na pustoj plaži, u vrijeme kada turistička sezona još nije počela za društvo smo imali dvije deve i jednog jahača na konju.

HRMS radionicu za dva Alžirca i dvije Tunižanke održala sam u praznom Ericssonovom centru za razvoj kompetencija, a dio i u «Gradu telekomunikacija» - studentskom gradu i telekomunikacijskom fakultetskom centru, opet izvan grada. Posla je bilo previše, radili smo svaki dan od 9 do 19, pa čak i 20 sati od ponedjeljka do petka, tako da sam izgubila svaku nadu da ću nešto od Tunisa i vidjeti. Jedan dan smo kratko otišli razgledati Ericsonnove prostorije. Tomicu, premda sam se tomu nadala, nisam srela jer je u to vrijeme radio na terenu u nekoj centrali.

U petak sam se, međutim, prebacila u Hotel Afrika u centru Tunisa, jer sam zbog jeftinije avionske karte ostala još dva dana. Nisam imala nikakav plan o tomu što vidjeti. Problem mi je predstavljao nedostatak detaljnijih informacija o gradu. U hotelu i u turističkom uredu u koji sam otišla nisu imali mapu grada, ni mapu metroa. Ipak, zahvaljujući ljubaznoj i dragoj Raoudhi, profesorici engleskoga jezika koja radi u Eicssonu Tunisia kao tajnica HR direktorice, u subotu sam razgledala Medinu, stari grad i souk, tržnicu. Uzduž i poprijeko razgledala i snimila lijepu glavnu ulicu Habiba Burgibe koja nosi ime prvoga tuniskog predsjednika i u kojoj se nalazi kazalište, katedrala i široko šetalište omeđeno drvoredom s jedne i s druge strane, atraktivan toranj sa satom i fontanom. U nedjelju sam bila na misi i razgledanju katedrale koja je ostalim danima zatvorena. Tunis je vrlo čist grad, žene su obučene kao u Europi, ali u restoranima i kafićima uglavnom sjede muškarci. Kartagu nisam uspjela vidjeti, ali to mi ostaje za drugi put, kao i neka od mjesta koja je Tomica već posjetio i razgledao.

I. Lukić-Ćuže