Umorni ste nakon dugoga i napornog radnog dana ispunjenog sastancima, telefonskim pozivima i satima provedenim pred računalom. Na izlasku iz zgrade dočeka vas osvježavajući šum krošnji i podsjeti vas da iznad vas plove oblaci i da ispod vaših stopa niče mlada proljetna trava. Već sama pomisao na "komadić zelenila" koji vaše ruke željno očekuje negdje oko vaše kućice ili na vašemu balkonu razvedri vaše umorno lice. Znak je to da ste i vi podlegli sve popularnijem trendu borbe protiv suvremene pošasti zvane stres – ortoterapiji. Kao nova tehnika suzbijanja stresa ortoterapija je zaživjela u anglosaksonskim zemljama, a u zadnje vrijeme se širi i dalje svijetom. Dostupna je svima, čak i ponosnim vlasnicima tek jedne tegle s cvijećem. Ljiljana Sporiš koja radi u ETK jedinici za Financije na poslovima organizacije poslovnih putovanja jedna je od onih koji vrtlarenje shvaćaju kao pravi način postizanja ravnoteže u svom djeliću svemira.

a) često nas zna na kraju dana ostaviti preumornima čak i da bismo zaspali. Tako se stvara začarani krug jer umjesto da se ujutro odmorni i svježi radujemo novim prilikama da učinimo nešto lijepo i korisno, velik broj nas u novi dan ulazi uz teški uzdah. Pitate li mene – to je sasvim kriv pristup i valja ga pod hitno mijenjati. Propisujem svima takvima brojanje oblaka danju i gledanje u zvijezde noću u trajanju od barem pet minuta. Ukoliko vam je teško za to pronaći vremena, mislim da je krajnje vrijeme za drastične promjene u vašem životu i preslagivanje prioriteta.

b) taloži stres u našem sustavu i svatko od nas trebao bi naći načina da se s njim obračuna. Što kazuje moj primjer? U kompaniji Ericsson Nikola Tesla radim devetnaestu godinu. Otprilike četiri godine unazad sam iz odjela nabave osnovnih sredstava za rad i sitnoga inventara, dakle, prilično mirnoga područja djelovanja, prešla u novi odjel gdje radim na poslovima organizacije poslovnih putovanja, dakle, na prilično dinamičnom i zahtjevnom području. Raduje me rad s ljudima, jer oduvijek sam voljela komunicirati i lako to činim, ali uz to idu i bezbrojni upiti, telefonski pozivi, promjene olana te nastojanje da svima omogućim udobno i sigurno putovanje na odredište. Premda u kompaniji koristimo web aplikaciju za kompletnu obradu putnih naloga i rezervacije, ipak je osobni kontakt s kolegama koji se spremaju na poslovni put ili se s njega vraćaju te s kolegama iz vanjskih agencijama s kojima naša kompanija surađuje na tim poslovima potreban. Nastojanje da se svima izađe u susret zna biti prilično iscrpljujuće.

a) kada mi je najteže pomislim na moj "komadić zelenila" uz kuću i sve bez napora odradim sa smiješkom. Odlazak u prirodu i bavljenje biljem sam oduvijek doživljavala kao najbolji način da u svakodnevnu životnu strku unesem tako potrebnih nekoliko trenutaka mira i opuštenosti koji čovjeka revitaliziraju i omogućuju mu da krene dalje. Stoga sam bila presretna kada se moja obitelj prije nekoliko godina preselila u kuću s komadićem okućnice. I sobno bilje može poslužiti istoj svrsi, ali drugo je, recimo, kada imate priliku uzgojiti ružičnjak s dvadesetak grmova ruža. S velikim sam se veseljem primila posla, sama osmislila kako urediti taj naš novostečeni zeleni kutak, a pomogla je i obitelj. Suprug, je doduše, malo i gunđao kada sam s Cresa u svoj vrt odlučila "dovući" pak karakterističnih kamenova, ali zato revno pomaže u košnji travnjaka. Moje dvije kćeri, pak, pomažu koliko im školske obaveze dozvole, a svoju ljubav prema vrtlarenju nastojim prenijeti i na njih.

b) preventivno, barem u ovom dijelu godine, kada priroda kreće u novi ciklus obnavljanja, svaki dan počnem s pogledom na moju zelenu "oazu mira". Po dolasku na posao, kolegice u uredu to već i očekuju, slijedi detaljni izvještaj o tomu što je propupalo, što procvjetalo, što pustilo korjenčiće. Vjerujte, posredno, i moje kolegice upiju dio energije kojom me nagrađuje moj vrt.

c) mir nalazim i uz tridesetak tegli s upravo procvalim ljubičicama lijepo poredanim uz prozor ureda u kojemu sjedim. Ima tu i drugoga bilja. Držanje spathilyma, mi je, primjerice, preporučila fizijatrica koja me je jedno vrijeme liječila kao učinkoviti obranu od zračenja uređaja kao što su računalo ili televizor. S obzirom na količinu vremena kojega provodimo "u društvu" takvih naprava odlučila sam njen savjet poslušati.

a) osjećati vezu s prirodom koja nas okružuje, čak i onda ako živimo u gradu. Ne kažu uzalud da su parkovi "pluća grada". Po mom uvjerenju, zelenilo i boravak u prirodi nam ne samo pune pluća, već i dušu. Samo onaj tko je od običnoga, krišom otrgnutoga listića uspio uzgojiti punokrvnu biljku može razumjeti o čemu govorim. U doticaju sa zemljom nestaju svi pritisci i frustracije, sve nedorečeno dobiva svoj smisao te u svijest prodire spoznaja o tomu kako je lako i jednostavno samo biti i ništa ne željeti.

a) osjećati vezu s prirodom koja nas okružuje, čak i onda ako živimo u gradu. Ne kažu uzalud da su parkovi "pluća grada". Po mom uvjerenju, zelenilo i boravak u prirodi nam ne samo pune pluća, već i dušu. Samo onaj tko je od običnoga, krišom otrgnutoga listića uspio uzgojiti punokrvnu biljku može razumjeti o čemu govorim. U doticaju sa zemljom nestaju svi pritisci i frustracije, sve nedorečeno dobiva svoj smisao te u svijest prodire spoznaja o tomu kako je lako i jednostavno samo biti i ništa ne željeti.

c) za lijepoga vremena iskoristiti stanku za ručak tijekom radnoga dana te prošetati našim kompanijskim parkom. Pogled na proljetnice u punom cvatu i ozelenjelo ukrasno grmlje u kompanijskom krugu uz neobavezno čavrljanje s kolegama s posla može nas okrijepiti za predaniji rad na projektu u kojemu smo angažirani. Ne mislite li i vi tako?

J. Lončar