… da, naravno, i stručnjak za arhitekturu informacijsko-komunikacijskih rješenja. U Ericssonu Nikoli Tesli radi od 2000. godine, ali je zapravo veoma malo boravio u kompaniji, jer ga je posao nosio po cijelome svijetu, gdje god ima telekomunikacijskih sustava i ljudi koji žele komunicirati. Jedino nije vidio Antarktik i Australiju. No mlad je, ima još vremena. Zove se Grga Mrkonjić.

a) djeluje u skladu sa zakonima koje diktiraju krajnji korisnici ovih usluga. Zbog svepristunih trendova internetizacije i globalizacije, branša se doista promijenila u zadnje vrijeme. Kao rezultat, radi se o vrlo dinamičnom području rada gdje vrijedi ona stara: Koliko ljudi, toliko ćudi. U našem slučaju, ta bi se izreka mogla prepraviti u nešto kao: Koliko ljudi, toliko komunikacijskih mogućnosti. A mogućnosti se mijenjaju i donose nove ideje o načinima i potrebama za komuniciranje. Za nekoga poput mene, tko je oduvijek bio zainteresiran za informatiku, računala i nove tehnologije, suvremena informacijsko-komunikacijska rješenja nisu samo područje rada, već način života. Bio sam toliko siguran da je upravo to ono čime se želim baviti u životu da sam kod upisa na studij konkurirao samo na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Nisam imao nikakvu rezervnu varijantu, jer sam jednostavno želio profesionalno usmjeravanje u branši koja ne dozvoljava rutinu, već pruža dinamiku i neslućene mogućnosti razvoja, u svakom pogledu.

b) mladima željnima afirmacije nudi mnogo. Evo, primjerice, nakon što sam se u jesen 2000. godine zaposlio u Ericssonu Nikoli Tesli, veoma brzo sam bio pozvan sudjelovati na međunarodnom projektu u Finskoj. Trajalo je to punih šest mjeseci, a po povratku sam se priključio kompanijskom timu koji je radio na kreiranju rješenja za informatizaciju sustava primarne zdravstvene zašite. Nalaziti se među prvima u svijetu koji rade na projektu usmjerenom na uvođenje poboljšanja u tako značajnom aspektu života koji se tiče svih ljudi, kao što je to zdravlje, znači nesagledivo mnogo za izgradnju osobnoga i profesionalnoga samopouzdanja. Nakon toga, vratio sam se telekomunikacijama te ušao u trenutačno veoma interesantno područje višemedijskoga podsustava utemeljenoga na internetskom protokolu, znanoga pod već sveprisutnom kraticom IMS. U međuvremenu, postao sam član globalnoga Ericssonovoga tima za arhitekturu IMS rješenja, s ciljem podizanja znanja o IMS-u na globalnom Ericssonovom tržištu. Uz to, radim na poslovima integracije sustava kod realizacije niza ugovora koje je kompanija nedavno potpisala s BH Telecomom, u ulozi arhitekta rješenja. Kao što se da iz ovoga kratkoga pregleda mojih aktivnosti u zadnjih nekoliko godina iščitati, informacijsko-komunikacijske tehnologije su adrenalinsko područje rada, pa tko voli, nek' izvoli. No jedno je istina: ovakav ritam rada može izdržati jedino onaj kojemu je posao ujedno i hobi.

a) različitih generacija, različitih proizvođača nameće brzi ritam u kojemu danas živi globalno selo. Raditi uspješno na ovom informacijsko-komunikacijskom segmentu znači posjedovati širinu znanja ne samo u tehničkom dijelu, već znati i u kojim tržišnim uvjetima će određeno tehničko rješenje funkcionirati. Posebno je važno znati kakve su težnje kupca i s kojim ciljem on želi implementirati to rješenje. Vladamo li solidno svim tim saznanjima možemo biti učinkoviti i u savjetodavnoj ulozi te kupcu predložiti ono što će podržati njegov poslovni uspjeh ne samo u današnjem trenutku, već i u budućnosti.

b) jedna je od snažnih tržišnih prednosti Ericssona Nikole Tesle. Kolege s kojima surađujem na ovom području vrsni su znalci svojega posla. Velika naša prednost jest činjenica da smo prisutni lokalno, a kupcima osiguravamo globalno prihvatljive standarde i jaki Ericssonov brand kao garanciju kvalitete rješenja i podrške u kasnijoj eksploataciji rješenja. Unatoč tome, smatram da je potrebno još više razviti svijest o integracijskim sposobnostima naše kompanije, interno i eksterno, jer današnje tržište jednostavno zahtijeva napredna rješenja koja će mu olakšati i poboljšati poslovanje. To je moguće jedino kroz razumijevanje kupca i integracije heterogenih sustava u homogenu cjelinu. Vrijeme prodaje "out-of-the-box" rješenja je iza nas pa kompanijama koje prihvate ovakvu filozofiju poslovanja predstoji svijetla budućnost.

a) kada su projekti na kojima radim u punom zamahu, pa me posao zna okupirati i više od klasičnog radnog vremena. Ono što me u tim danima nosi je entuzijazam koji je osiguran spoznajom da sudjelujem u nečemu što značajno može unaprijediti živote drugih ljudi.

b) kada sam na službenom putu te se nakon obavljenoga posla, najčešće vikendima, mogu pretvoriti u turista. Velika prednost ovoga posla je mogućnost putovanja i upoznavanja novih kultura, svjetova, običaja i radnih navika. Tako sam upoznao mnoge krajeve, od Kine i kineskog zida, Južne Afrike i safarija, Floride i Kalifornije do cijele Europe. Onim najvrjednijim ipak smatram prijateljstva koja sam tako stekao i koja će trajati cijeli život.

težim da se, unatoč poslovnim obavezama, što više posvetim svojoj obitelji i osobnim interesima. Gravitacijski centar mojega svijeta od prije godine dana potpuno promijenio, jer postao sam tata i dobio malenu Emu. Veselim se što mi dan započinje Eminim smiješkom i "pa-pa" kada idem na posao. Kako su došli lijepi dani, obavezno se u poslijepodnevnim satima igramo u parku ili vikendima otputujemo na kratke izlete izvan grada.

a) razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija, jer bez toga ne bih mogao raditi to što radim. Ne pada mi to teško jer sam se saživio s idejom nužnoga kontinuiranoga usavršavanja. Rado učim od drugih, ali jednako rado i s drugima dijelim ono što sam znam. Pri tom se rukovodim starom kineskom poslovicom da je bolje ljude naučiti pecati, nego ih nahraniti ribom, jer ih tako osposobljavaš da se dalje samostalno razvijaju.

b) nastupe hrvatske nogometne reprezentacije s ponosom. Postao sam ovisnik ove (pre)velike strasti tijekom SP '98 u Francuskoj. Od tada, dio sam ekipe koja organizirano putuje na najznačajnije utakmice i natjecanja. Tako, karte za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj već su u džepu. Smatram da je svakom potreban povremeni odmak je od posla i od svakodnevice, rutine, kako ne bi došlo do zasićenja. Ujedno, prilika je to za "brušenje" starih prijateljstava i sklapanje novih. Svoju navijačku strast dijelim sa svojom kćerkicom. A kad još nauči navijati … gdje će nam biti kraj.

J. Lončar