Sredinom svibnja ove godine, grupa zaposlenika iz Instituta za telekomunikacije Ericssona Nikole Tesle boravila je na usavršavanju iz područja temeljnih mreža nove generacije i to u malenom, nekad ribarskom, a danas prvenstveno turističkom gradiću Cascais, otprilike dvadeset kilometara udaljenom od Lisabona.
Seminar koji su pohodili stručnjaci Instituta dao im je novi i do sada najdetaljniji uvid u arhitekturu i protokole mreža koje se temelje na IP višemedijskom podsustavu (IMS). U razvoju tih mreža i protokola ETK Institut za telekomunikacije već dobrim dijelom sudjeluje, pa je ovo bila prilika za nadogradnju postojećih znanja iz toga područja.
No nećemo ovaj put puno o struci. U nastavku možete pročitati zabilješku Tomislava Hećimovića o dojmovima koje su kolegice i kolege donijeli iz toga dijela svijeta:
Nakon stručnog dijela seminara koji je obuhvatio tri cijela dana, činjenica da smo se svi našli u jednom potpuno novom okruženju atlanske obale Portugala, potakla nas je da pronađemo vremena i malo pobliže upoznamo mjesto na kojem smo se zatekli.
Cascais je još prije tridesetak godina (u vrijeme prije revolucije kojom je 1974.godine s vlasti skinut totalitarni režim Antonia Salazara) bio mirno ribarsko mjesto na obali Atlantika, koje je do danas u potpunosti promjenilo svoje lice i postalo snažno turističko središte u blizini Lisabona u kojem mnogi imućni Portugalci imaju svoje kuće za odmor (najbliže Cascaisu nalazi se Estoril, gradić poznat po utrci formule 1). More u svibnju i nije baš toplo, što nije spriječilo najhrabrije (Maju i Vladu) da se okupaju u njemu. Zajednički zaključak: na Jadranu je ipak ljepše.
U okolici Lisabona, posjetili smo još neka mjesta. Fatima, najveće marijansko svetište u Portugalu (1917. godine Djevica Marija se više puta ukazala trima malim pastirima: Franciscu, Jacinti i Luciji) odiše intimnom molitvom i duhovnim mirom koje ne narušava niti sve veća komercijalizacija svetišta i snažni vjerski turizam. Sintra, dominantna planina sjeverno od Lisabona svojim strateškim položajem od davnina je privlačila razne vojne formacije. Iz vremena maurske vladavine apeninskim poluotokom, na samom vrhu ostala je Maurska vojna tvrđava s koje puca predivan pogled kilometrima uokolo: s jedne strane Lisabon i prostrani estuarij rijeke Tejo, a s druge strane Atlanski ocean. U podnožju šumovite planine nalazi se gradić Sintra koji karakterizira portugalska kraljevska palača sa specifičnim kuhinjskim dimnjacima ogromnih dimenzija (gledajući iz daljine izgledaju kao neki tornjevi). Zanimljivost Sintre je i u tome što se njezin strateški značaj smanjio u zadnjih nekoliko stoljeća, tako da je i ona polako padala u zaborav. Iz tog povjesnog sna probudili su je tijekom 19. stoljeća engleski romantičarski pjesnik lord Byron i osebujni bavaski kralj Ferdinand II Saksonski. Oni su u Sintri pronašli mistični duh prošlih vremena kojim su privukli mnoge druge umjetnike (slikare, pisce...) tog doba i tako joj podarili bajkovitu patinu. Danas tako cijelim tim krajolikom dominiraju u 19. st sagrađeni dvorci i ladanjske kuće koje se najkraće mogu opisati: kao iz bajke (ili su možda bajke napisali pisci, a slikama ih ocrtali slikari koji su vidjeli orijentalno-romantične dvorce Sintre).
Na zapadnim obroncima planina Sintra spušta se prema Atlantiku i upravo na tom mjestu nalazi se najzapadnija točka kontinentalne Europe. Došavši na Cabo da Roca u predvečerje kada je sunce vrlo nisko na horizontu i znajući da je nekoć to zaista bio kraj poznatog svijeta odakle je počinjao jedan novi nepoznat (morski), čovjek ostane impresioniran spletom činjenica i emocija.
Lisabon smo obišli vrlo brzo i vrlo kratko. Ipak, uspjeli smo vidjeti dijelove staroga grada koji živi sa svojom rijekom, provozati se u stogodišnjim žutim tramvajima koji fascinantnom spretnošću prolaze uskim i strmim ulicama Alfame, Baixe, Estrele i Bairra Alta. Već pomalo umorni od šetnje, večerali smo u tipičnoj atmosferi obiteljskog restorana gdje nakon deserta dobijete i poseban poklon: dio duše Lisabona i njegovih ljudi kroz osebujne i upečatljive zvuke fada.
I tako: cijeli put bio je kratak, intenzivan, ali i intelektualno i duhovno obogaćujući.
T. Hećimović
