U hrvatskom tisku i u knjizi »Menadžment - teorija menadžmenta i veliko empirijsko istraživanje u Hrvatskoj« nedavno su objavljeni rezultati višegodišnjega istraživanja redovnih profesora zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, dr. Pere Sikavice i dr. Fikrete Bahtijarević-Šiber, o tipičnom hrvatskom menadžeru. U Komunikacijama uspoređujemo te rezultate s pojedinostima koje tvore sliku tipičnoga menadžera u Ericssonu Nikoli Tesli.

Tipičan hrvatski menadžer je muškarac između 41 i 45 godina, s visokom stručnom spremom ekonomskoga smjera, više srednje menadžerske razine, a sadašnje poduzeće mu je prvo zaposlenje, ima više od 15 godina staža, njegovo prethodno radno mjesto također je bilo menadžersko, ali niže razine, i ima više od deset suradnika. Po svojim karakteristikama ne razlikuje se bitno od svojih kolega u svijetu.

Tako barem proizlazi iz rezultata ankete kojoj se odazvalo 386 menadžera iz 50 hrvatskih poduzeća.

Namjera spomenutoga istraživanja bila je ustanoviti gdje se u odnosu na svoje kolege u svijetu nalaze hrvatski menadžeri, a za to je autorima poslužio anketni upitnik sastavljen od 82 pitanja.

Čak 90 posto analiziranih menadžera je fakultetski obrazovano, njih 19 posto ima magisterij ili doktorat (onih s doktoratom je 3 posto). U usporedbi s drugim zemljama to je, formalno promatrano, veoma dobro. U Velikoj Britaniji, primjerice, samo 24 posto top menadžera ima fakultetsku naobrazbu, u SAD-u 85 posto, u Njemačkoj 62 posto, u Francuskoj 65 posto, a u Japanu 85 posto.

Struktura po spolu je sljedeća: ukupno 74 posto analiziranih menadžera su muškarci, a 26 posto su žene. Ograničimo li se na top menadžment, muška dominacija je gotovo apsolutna - žene, naime, čine samo šest posto. Autori navode da je položaj žene menadžera u hrvatskim poduzećima 7,3 puta nepovoljniji od njihovih muških kolega kad je riječ o njihovom relativnom udjelu na najvišim razinama menadžmenta.

»Prikupljeni podaci impliciraju jaku spolnu diskriminaciju u menadžmentu, menadžerskom razvoju i karijeri unutar poduzeća, koja nije karakteristična samo za naša poduzeća, nego je 'svjetska pojava'«, navode autori.

Pet najvažnijih, odnosno, najpoželjnijih osobina koje menadžer mora imati, prema rezultatima ankete, su odlučnost, poštenje, poslovnost, objektivnost i samostalnost.

Po tipu vodstva, najveći broj analiziranih menadžera (46 posto) su tzv. transakcijski vođe (tradicionalan menadžer usmjeren na postavljanje i izvršavanje planova, standarda i zadataka, rješavanje problema nagrađivanje i slično). Nasuprot tome, njih 33 posto spada u tzv. transformacijski tip vođe, zaokupljen stvaranjem i prenošenjem vizije, potican entuzijazmom, razvojem suradnika, provođenjem promjena i slično. Ostali su negdje između.

Po stilu vođenja, samo ih se 1 posto deklariralo kao autokrati, 39 posto kao demokrati, a ostali su »negdje između«. No, stručnjaci koji su proveli istraživanje napominju da se menadžeri nerado deklariraju kao autokrati i onda kada stvarno autokratski vode svoje suradnike, te da su u istraživanju bili »ograničeno iskreni«.

Situacija u Ericssonu Nikoli Tesli samo se donekle razlikuje od hrvatskoga prosjeka. Primjerice, kada je o stručnoj spremi riječ, prosjek skupine ispitanih menadžera u Hrvatskoj otprilike odgovara prosjeku u našoj kompaniji: 95 posto ETK menadžera ima visoku stručnu spremu. Većina njih, odnosno, gotovo 78 posto diplomiralo je ili na zagrebačkom FER-u ili na splitskom FESB-u, što je s obzirom na područje djelovanja naše kompanije logično. Diplomirani ekonomisti, koji u strukturi menadžera na razini zemlje prevladavaju, u menadžmentu ETK zastupljeni su s 13 posto.

ETK stoji nešto lošije od hrvatskoga prosjeka s akademskim stupnjevima magistra i doktora znanosti. Njih je, naime, među menadžerima u našoj kompaniji otprilike 7, odnosno, 2,5 posto, dok anketirana skupina hrvatskih menadžera ima u tim kategorijama nešto viši prosjek. Razlog za to, rekli bismo, ponovno je područje djelovanja naše kompanije u kojoj se katkada više cijene specifična "eriksonovska" stručna znanja, dok su kompetencije koje osigurava stjecanje naziva magistra i doktora znanosti manje važne u realizaciji Ericssonovih projekata.

Prosječna dob menadžera u Ericssonu Nikoli Tesli je 44,5 godina, što se također poklapa s prosječnom dobi na razini Hrvatske. U našoj kompaniji dosta je brojna skupina menadžera mlađih od 40 godina. Njih je više od 30%. To ne čudi s obzirom na to da u kompaniji djeluje centar za selekciju i razvoj menadžment kandidata. Na prvi pogled niti struktura menadžera po spolovima se bitno ne razlikuje od prosjeka grupe ispitane u okviru istraživanja profesora s Ekonomskoga fakulteta. U Ericssonu Nikoli Tesli gotovo 73% menadžera su muškarci, a žena je, dakle, 27%.

Do značajne razlike, međutim, dolazimo u usporedbi omjera spolova u top menadžmentu. Dok hrvatski prosjek u tom segmentu govori o visokom stupnju spolne diskriminacije u korist muškaraca, u ETK je situacija bitno drugačija. Govorimo li samo o hrvatskim državljanima, u top menadžmentu Ericssona Nikole Tesle 5 je žena i 12 muškarca. Kada je riječ o prosječnom stažu, menadžeri naše kompanije opet se izjednačuju s hrvatskim prosjekom uz 18 godina rada u našoj kompaniji.

Uz veće prisustvo žena na top menadžment razini, menadžeri u Ericssonu Nikoli Tesli razlikuju se u još jednoj dimenziji – načinu djelovanja. Korporacija Ericsson, naime, jasno je propisala kakav profil menadžera želi i treba. Zaposlenici koji rade na menadžerskim mjestima moraju djelovati profesionalno, uz maksimalno uvažavanje digniteta i sposobnosti suradnika te htijenja kupaca i s velikom ustrajnošću u ostvarivanju ciljeva. Već kod odabira menadžment kandidata u Ericssonu se vodi računa o sasvim određenim vještinama i znanjima. Oni koji uđu u taj krug moraju zadovoljiti svojim obrazovanjem, poznavanjem engleskoga jezika koji je službeni jezik korporacije, svojom orijentiranošću na rezultate i viskom razinom samopouzdanja te intelektualnim sposobnostima. Kao članica Ericssonove grupe i kompanija Ericsson Nikola Tesla bira menadžerske kandidate u skladu s tim kriterijima, a kada je riječ o onima koji već rade kao menadžeri vodi se briga o njihovom daljnjem razvoju uz uvažavanje upravo takvih karakteristika.

J. Lončar