Uvijek kad mi neka reklamna elektronička pouka (e-mail) zauzme prostor, odnosno, blokira moj elektronički poštanski sandučić (mail-box), osim što se rasrdim, sjetim se potrebe da i naš zakonodavac nešto učiniti na tom području. Da ne otkrivamo toplu vodu, možda bi bilo najlakše zaviriti u rješenja koja već postoje u drugim državama. Zemlje Europske unije dužne su donijeti ovakve propise kako bi implementirale EU Direktivu o e-privatnosti (e-Privacy Directive). Nizozemska je to učinila nedavno.
Poruka koju nerado zatičete na ekranu računala: Your mailbox is over its size limit!
Nakon dugotrajnih pregovaranja nizozemska marketing industrija konačno je 15. lipnja 2004. dogovorila Kodeks za distribuiranje nezatraženog reklamnog materijala preko sustava elektroničke pošte. U tim je pregovorima, kao neutralni predsjedavajući, sudjelovala organizacija Electronic Commerce Platform te nekoliko direktnih marketinških organizacija i Konfederacija nizozemske industrije i poslodavaca. Prema novom Kodeksu nezatražene komercijalne e-mail poruke dopuštene su samo ako pošiljatelj može dokazati da su primatelji tih poruka dali prethodnu dozvolu za njihov primitak. Nadalje, Kodeks definira i maksimalnu veličinu takve poruke. Maksimum je 50 kb, uključujući priložene komprimirane dokumente. Poruke koje prelaze tu granicu mogu se slati samo ako se pošiljatelj i primatelj o tome dogovore. Zabranjeno je i slanje izvedbenih datoteka. Osim toga, pošiljatelj mora osigurati jasne i jednostavne postupke isključivanja od daljnjih slanja poruka te dati jasnu i točnu informaciju o svrhama za koje se e-mail adrese koriste.
Najbolje se uči na greškama drugih
Naravno, ima i kritika kako je novi Kodeks prilično manjkav, pogotovo što se tiče jasnoće samoga teksta te opsega zaštite. Bits of Freedom (BoF), organizacija za zaštitu privatnosti i digitalnih prava, smatra velikom manjkavošću novog Kodeksa to što nije propisao kao obveznu potvrdu primatelja koji on šalje elektroničkom poštom da daje prethodnu suglasnost za primanje komercijalnih e-mail poruka. Naime, prema Kodeksu pošiljatelji komercijalnih e-mail poruka mogu dozvolu primatelja dobiti tako da traže od primatelja da se prijavi preko Interneta, ali, naravno, tada je u praksi uvijek upitno je li je to učinio baš vlasnik određene e-mail adrese. Stoga, kako pošiljatelji moraju dokazati da su dobili prethodnu dozvolu, njima se savjetuje da baš zatraže e-mail potvrdu da primatelj daje prethodnu dozvolu.
Vrijedi napomenuti kako ovaj Kodeks proširuje zaštitu koju u ovom smislu pruža i nizozemski Zakon o telekomunikacijama, koji štiti samo pretplatnike fizičke osobe, pa stoga po tom Zakonu nisu zaštićeni poslodavci, jer su pravne osobe, a ni zaposlenici makar su fizičke osobe, jer oni nisu registrirani pretplatnici, već su to njihovi poslodavci. Prema novom Kodeksu žalbu, tj., prigovor za povredu pravila Kodeksa mogu podnijeti posebnoj Komisiji za žalbe, sve fizičke osobe, registrirani korisnici e-mail adresa, dakle, i zaposlenici s poslovnim e-mail adresama.
