Montaža prve AXE centrale u Hrvatskoj, one u Vrapču, puštanje u rad prve AXE centrale i prve tranzitne centrale u Rusiji samo su neke od pojedinosti iz karijere i životopisa Josipa Skorina, regionalnoga direktora u Ericssonu Nikoli Tesli za Rusiju, Kirgistan i neka druga tržišta u tom dijelu svijeta. Od 1980., od kada radi u našoj kompaniji, skupio je Josip bogato iskustvo, stekao mnoge prijatelje te se znao naći u situacijama u kojima se malo tko od nas može i zamisliti, primjerice, kada se u društvu poslovnih partnera u sibirskom bespuću na -25 stupnjeva Celzijusa "održavao na životu" uz lokalni specijalitet, šašljik, i koju kap Votke.

a) u kompaniju u kojoj i danas radim, nakon završenoga Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, čini se standardnim početkom priče o karijeri većine zaposlenika Ericssona Nikole Tesle. Pa ipak, svatko od nas ima svoj put. Mene je znanje ruskoga jezika odvelo u montažu, a kako sam bio "friški" s fakulteta odredili su me za rad u odjelu za razvoj u okviru montaže. To je značilo da ću se baviti AXE centralama, u to doba novim sustavima o kojima su svi priželjkivali saznati nešto više jer su predstavljali budućnost telekomunikacija. Stariji kolege radili su na tehnologiji koja je prethodila AXE-u te su s podozrivošću promatrali što se zbiva s novim sustavom, a ja sam onako mlad i pun energije bio ponosan što imam priliku raditi na nečemu što tek dolazi.

b) u pravo vrijeme na pravo mjesto, pola je obavljenoga posla. Svako mjesto i svako vrijeme, međutim, ima svoje prednosti. Imao sam sreću da se mjesto i vrijeme na kojemu sam se našao na početku karijere poklopilo s mogućnostima da sudjelujem u mnogočemu što se događalo po prvi put. Sudjelovao sam tako u timu koji je montirao i pustio u rad prvu AXE centralu u Hrvatskoj, smještenoj u Vrapču. Bio je to prvi kamen u temelju današnje nacionalne telekomunikacijske mreže.

c) u Mostar na montažu AXE centrale označio je početak prijateljskoga nadmetanja s timom kolega koji su isti posao trebali odraditi u Sarajevu. Trebalo je, naime, za potrebe Zimskih olimpijskih igara koje su se 1984. održale u Sarajevu, pustiti u rad komunikacijske sustave koji su mogli podržati tako veliko i značajno događanje. Jedna ekipa iz kompanije radila je na sustavu u Sarajevu, a ja sam bio dio tima u Mostaru. Uz zalaganje kolega uspjeli smo pobijediti pa na listu značajnijih projekata u kojima sam sudjelovao mogu upisati i montiranje i puštanje u rad prve lokalne AXE centrale u kompanijinom tadašnjem okruženju.

d) u Stockholm iste godine u kojoj je realiziran projekt u Mostaru označio je jednu od rijetkih prilika koju su u to doba inženjeri imali da odu na usavršavanje u inozemstvo. U to vrijeme znanje se češće stjecalo uz rad, a manje na stručnim seminarima. Program se odnosio na testiranje softvera, područje koje je tada u našoj kompaniji bilo tek u povojima. Među prvima iz kompanije sam se, dakle, uključio u tu problematiku, a znanje koje sam tom prigodom stekao pokazalo se veoma vrijednim u budućnosti.

e) u Moskvu u jesen 1985. odredio je na više načina moj profesionalni razvoj. Bio je to moj prvi službeni put u Sovjetski Savez. Radilo se, vjerojatno već naslućujete, na montaži i ispitivanju prve AXE centrale u Rusiji. Zanimljivo je spomenuti kako smo tu centralu montirali i ispitali u Moskvi, a ruski inženjeri, koji su cijelo vrijeme radili s nama i učili uz nas, kasnije su tu centralu demontirali te ju prenijeli i pustili u rad na nama nepoznatoj lokaciji. U to je vrijeme ulaz stranaca u pojedine dijelove Sovjetskoga Saveza bio zabranjen pa naši stručnjaci nisu mogli raditi na mjestu za koje je centrala bila namijenjena. Kasnije, kada su se pojedini gradovi počeli «otvarati» znalo se dogoditi da smo lokalnom stanovništvu bili prvi stranci koje su ikada vidjeli u životu. Sjećam se vrlo emotivne situacije u kojoj me je uplakana starica, majka kolege-inženjera zaposlenoga kod ruskoga operatora za kojega smo taj put radili, zagrlila rekavši kako je mislila da će umrijeti a da ne vidi nekoga tko nije Rus.

Kasnije sam mnogo radio na ruskom tržištu. Sudjelovao sam i na montaži prve tranzitne centrale na tom tržištu, projekti su se nizali, kao i godine, ali je takav način života imao svoju cijenu. Moji sinovi, Ivan, Krešimir i Jurica te kćer Marina rijetko su me vidjeli. Kada se Krešimir rodio, npr., bio sam u Švedskoj, na njegov prvi rođendan nazvao sam iz Moskve kako bih saznao kako teče rođendansko slavlje, a na dan kada je napunio dvije godine bio sam u Uzbekistanu.

a) koji su nekada činili moju svakodnevicu polako blijede. Sada radim na poslovima prodaje i marketinga. Zaokret u karijeri napravio sam početkom devedesetih kada je došlo do određenoga zasićenja u mojoj karijeri, a shvatio sam i da mi je sve teže pakirati kovčege kako bih proveo idućih sedam, osam mjeseci na terenu, gotovo izvan civilizacije, tako da sam sa sobom morao ponijeti i dovoljnu zalihu šampona, sapuna, ulja i sličnih potrepština. Značilo je to napraviti korak u novo područje, izgrađivati neke nove kompetencije. Imao sam, doduše, odličnu startnu poziciju: kontakti, koje sam na ruskim tržištima godinama gradio, u poslovima prodaje i marketinga pokazali su se zlata vrijednima. Početkom devedesetih Hrvatska je vodila Domovinski rat, ali mi smo, i u tim teškim uvjetima, nastavili poslovati s ruskim kupcima. Njihovo povjerenje bilo je toliko veliko da su i u tom razdoblju dolazili u Zagreb na poslovne razgovore i izobrazbu te katkada zajedno s nama čekali u skloništu da prođe zračna uzbuna.

b) poput zadane riječi koja je na području na kojem imam marketinško-prodajnu odgovornost važnija od ugovora. S druge strane, i novi trendovi načina poslovanja i ophođenja s kupcima sve snažnije prodiru i u taj dio svijeta. To moju sadašnju poziciju čini prilično zahtjevnom, valja stalno bili na oprezu kako se ne bi povukao krivi potez te uz uvažavanje zahtjeva kupaca maksimalno profesionalno odraditi svaki posao.

c) koji raduju jer svjedoče o uspješnom dugogodišnjem djelovanju su fotografije s mnogih poslovnih druženja, sitni predmeti kojima su zahvalni kupci izrazili svoje zadovoljstvo, a jedan od meni najvažnijih je članstvo u udruzi Sibdaljsvjaz, udruzi operatora Sibira i Dalekoga Istoka koju je pokrenula Sibirska međunarodna akademija telekomunikacija i informatike zajedno sa svojim partnerima, regionalnim operatorima na tom području.

d) su važni kada radite posao koji je usmjeren na ostvarivanje htijenja drugih ljudi. A upravo to podrazumijeva rad u marketingu i prodaji.

J. Lončar