Rječnik hrvatskoga jezika tumači pismenost ponajprije kao poznavanje slova i vještine čitanja i pisanja. U radnoj svagdašnjici naviknuli smo se na izražavanje na hrvatskom i engleskom jeziku te na upotrebu latinice. Mnogi europski jezici pišu se latinicom, ponajprije oni iz indoeuropske porodice jezika, a to su romanski (npr. portugalski), germanski (npr. švedski, nizozemski), keltski (bretonski i velški), dijelom slavenski (npr. poljski), baltički (letonski i litavski), albanski. Grčki kao zaseban jezik u ovoj porodici ima svoj alfabet. Latinicom se pišu i neki jezici koji nisu srodni s indoeuropskima, npr. madžarski, finski i estonski koji pripadaju ugrofinskoj porodici jezika te turski koji spada u tursko-tatarske jezike. Neki slavenski jezici pišu se ćirilicom (npr. ruski), a indoiranski jezici (npr. hindski, perzijski, kurdski, itd.) koji pripadaju indoeuropskoj porodici, upotrebljavaju grafički potpuno drugačije pismo.

Pored indoeuropske i ugrofinske porodice jezika postoje još semitsko-hamitska (s arapskim kao najzastupljenijim), altajska (obuhvaća npr. tursko-tatarske i mongolske jezike), dravidska (sadrži npr. tamilski jezik), kinesko-tibetska (obuhvaća još tajski i laoski jezik), jezici Australije i Oceanije (npr. indonezijski jezici, polinezijski jezici, itd.), jezici Crne Afrike (sudansko-gvinejski jezici, bantu jezici itd.) te američki indijanski jezici. Azijski jezici izvan porodica su npr. japanski i korejski. Svi ti jezici pišu se različitim pismima.

Pismo je sustav grafičkih znakova kojima jezik pišemo, a razlikujemo dvije vrste: piktograme i ideograme te slogovna pisma i alfabete. Piktogrami su pojednostavljena slika objekta. Prisjetimo se, npr., prometnih znakova: deblja crta prekrižena drugom takvom linijom piktogram je za cestovno raskrižje, a široka crta s udubljenjem i dvije izbočine piktogram je za neravnu cestu. Pisma Maja i Azteka u Srednjoj Americi bila su izrazito piktografska. Ideogram ima jaču shematizaciju i vezu između grafičkog i jezičnog znaka, pa može prikazati i apstraktne pojmove, no čistih ideograma nema, jer uvijek sadrže i dodatne znakove, najčešće za jednosložne morfeme. Takvo ideografsko-slogovno pismo su, npr., egipatski hijeroglifi, ali i kinesko pismo koje se i danas upotrebljava za sve dijalekte kineskog jezika. Iz kineskog pisma razvila su se i dva oblika japanskog pisma: hiragana i katakana. Alfabeti su pojednostavljena inačica slogovnog pisma. Arapsko pismo, npr., ima odlike i slogovnog pisma i alfabeta. Prvi pravi alfabet, poznat od 8. st. pr. n.e. je grčki alfabet iz kojeg je poteklo i danas najraširenije svjetsko pismo – latinica. Latinica se širila s Rimskim Carstvom i kršćanstvom, a danas zbog sve jačeg utjecaja engleskog jezika potiskuje druga pisma. Latinica je i jezik nove pismenosti, pa se njome zapisuju jezici koje treba sačuvati od zaborava, npr. jezici Čejena, Komanča i Navaho Indijanaca.

Znakovi pisma čitaju se i pišu slijeva nadesno (grčki alfabet, latinica, ćirilica), zdesna nalijevo (npr. arapsko pismo) te odozgo prema dolje (kinesko pismo).

Politička, religiozna i trgovačka osvajanja nametala su jezicima različita pisma, bez obzira na njihovu glasovnu, tj. fonetsku strukturu ili već postojeću pismenost. U skandinavskim je zemljama u pretkršćansko doba, dakle prije latinice, postojalo runsko pismo. Perzijski je jezik nakon islamskih osvajanja prihvatio arapsko pismo. Jezik svahili iz bantu skupine kojim govori 50 milijuna ljudi u Tanzaniji, Keniji, Ugandi i istočnom Zairu pisao se isprva arapskim pismom, no pod utjecajem europske kolonijalne uprave prevladala je latinica. Azerbajdžanski iz tursko-tatarske grupe jezika kojim govori 46 milijuna ljudi u Azerbajdžanu, sjeverozapadnom Iranu, Gruziji i ruskom Dagestanu pisao se u Iranu uvijek nekom inačicom arapskog pisma, u sovjetskom Azerbajdžanu latinicom, pa ćirilicom, danas, nakon proglašenja neovisnosti, opet latinicom.

Jezik kojim se služimo zemljopisna je slučajnost, napisao je F. Bodmer. Pismenost, naprotiv, nije slučajna; ona bi trebala biti rezultat i cilj sveobuhvatnog i demokratičnog širenja znanja.

B. Ohnjec