Bio je 10. svibnja kada sam dobio upit o tomu želim li sudjelovati na projektu nadogradnje 17 AXE centrala u Etiopiji, od kojih je 12 smješteno u glavnom gradu, Addis Abebi i 5 diljem Etiopije, i pristao sam. Poslije nekoliko afričkih terena, a napose Sudana, smatrao sam da me više nema što iznenaditi.

Početak projekta, odnosno sam odlazak u Addis Abebu, pošto je nekoliko je puta bio odgađan, dogovoren je za 25. lipnja - još jedan praznik u avionu. Posljednje informacije o Etiopiji, putu i osobama s kojima ćemo surađivati u narednom periodu prikupio sam nekoliko dana prije odlaska od kolege Milana Puljiza koji je već bio odradio dva mjeseca u Etiopiji na poslovima podrške. Savjeti su išli u uobičajenom smjeru - obvezno cijepljenje, tablete protiv malarije, vitamini … oporuka. Tako smo se kolege Branko Fabijanić, Zorislav Dernulc, Goran Studen, Dalibor Šarušić i ja našli na putu za Addis Abebu, preko Frankfurta. U društvu je čak i tuga za izgubljenim ljetnim odmorom prežaljena.

Prvi dan po dolasku održali smo sastanak s voditeljem cijelog projekta, Zoranom Milčićem, zaposlenikom australskog Ericssona, s kojim smo utanačili dinamiku predstojećih radnih aktivnosti. Ostatak dana proveli smo na hotelskom bazenu radeći na podizanju tjelesne spreme, a što je bilo od velikog značaja, kako će se poslije pokazati, jer su se sve AXE centrale nalazile na visini trećeg ili četvrtog kata unutar zgrada Ethiopian Telecommunicationsa. Ako znamo da je Addis Abeba smješten na visini od 2500 m nadmorske visine onda smo svjesni i zašto bi nam na ovom poslu mogli pozavidjeti i članovi kompanijskoga planinarskog društva. Posjet prvoj centrali u nizu bio je živopisan - bila je nedjelja, sajmišni dan u Addisu, te smo se morali probijati na ulici pokraj izloženih artikala dok se nismo dokopali limene ograde i vrata na čijem je ulazu bio čuvar revno zahtijevajući da mu pokažemo ulazne dozvole. Nakon se uvjerio u naše dobre namjere propustio nas je po blatnom puteljku do zgrade. Uđosmo upijajući prve dojmovi o budućoj radnoj okolini.

Posao se, uz suradnju lokalnih zaposlenika, te kolega iz Tunisa koji su bili odgovorni za montažu opreme, odvijao vrlo uspješno. Kad smo ostvarili vidljiv napredak, nakon par tjedana predanog rada nagradili smo se upoznavanjem noćnoga života u Addisu. Hotel Crown je bilo najčešće mjesto izvan našega privremenoga doma u kojem smo trošili slobodno vrijeme. Bio je to hotel na gradskoj periferiji s egzotičnom plesnom dvoranom izrađenom iz pruća gdje su se svake večeri održavali tradicionalni etiopski plesovi uz domaću živu glazbu. Iako je program bio dosta ujednačen, te smo ga do kraja boravka već napamet znali, umijeće četiri prekrasne plesačice i njihovih partnera te tradicionalna glazba iznova nas je privlačila.

Nakon prvih mjesec dana i ostvarenih 60% plana valjalo je napraviti posao i u pet mjesta izvan Addisa. Zbog bolje efikasnosti podijelili smo se u dvije grupe. Plan je bio da jedna grupa ide na jugozapad u Jimmu, prijestolnicu pokrajine Kaffa, po kojoj je dobila ime i mnogo poznatija biljka kava, a koja je originalno potekla iz ovih krajeva (Etiopljani se spore s Brazilcima oko genetičkog kopiranja njihove biljke). Druga grupa je istodobno kretala u Bahir Dar, grad na sjeverozapadu Etiopije poznat po izvoru Plavog Nila i jezeru Tana, drugom po veličini u Africi. Zorislav se s posjetom izvoru Plavog Nila, te prijašnjim posjetom Sudanu i Khartoumu - mjestu gdje se Plavi i Bijeli Nil spajaju u jedinstvenu rijeku svrstao u malobrojni krug ljudi koji su imali sreću sagledati tijek Nila skoro u cjelini.

Zajedno s Brankom i Daliborom ja sam u Jimmi upoznavao drevne putove kave, koji kao da se nisu mnogo promijenili od tih iskonskih dana - ostali su jednako blatni i uski, prepuni radoznale čeljadi uvijek spremne da od stranaca iskamči koji birr (etiopska nacionalna valuta, a ne pivo). Osim izvrsne kave, žitelji Jimme i cijele pokrajine posebno su ponosni na svoju slavnu povijest kad su bili kraljevina pod vladavinom kralja Abbajifara. Kolege koji su radili u Bahir Daru posjetili su i Gondar, turistima atraktivan po ostacima kamenih dvoraca, dok je moja grupa otišla u Dire Dawu, grad u neposrednoj blizini somalijske granice i jedino mjesto gdje su se mogle osjetiti vrućine i donekle pustinjski ugođaj u inače uglavnom zelenoj Etiopiji. Grad se osim po lošem smještaju, ni po čemu drugom nije isticao. Karakterizirala su ga stara Peugeotova taksi vozila te uzgoj chata - lokalnog opijuma, koji se, navodno, i dobro izvozi u okolne zemlje. Moram pohvaliti kolegu Dalibora koji se u kasnim noćnim satima u trošnom taksiju usudio na posjet i hranjenje hijena.

Nakon obavljena posla u ova četiri grada, udaljena od Addisa u prosjeku nekoliko stotina kilometara, posjetili smo crkvu Sv. Spasitelja u Addisu kako bismo zahvalili višoj sili koja nas je čuvala na letovima Ethiopian Airlinesa. Nisu svi te sreće - nekoliko dana nakon našeg povratka putnici na letu iz Dire Dawea umjesto u zračnoj luci Bole International završili su u grabi u blizini zračne luke. Preostalo nam je još jedno odredište izvan Addisa, Nazareth. Kako udaljenost od Addisa nije bila prevelika, nakon obavljena posla vratili smo se automobilom u glavni grad. Da nije bilo probušene gume i potrage za alatom koji nam je trebao da ju zamijenimo, a sve to u dva sata ujutro na afričkoj pustopoljini uz znatiželjne poglede niotkud stvorenih spodoba sa slabim snom, ovaj događaj ne bi bio vrijedan spomena. Ovako je naš povratak dobio obilježja avanture.

Na kraju projekta, kao pomoć pri nadogradnji internacionalne centrale u Addisu pridružio nam se kolega Zvonimir Kelemenić, kojem smo u kratkom roku pokazali čari Addisa. Naša bezbrižnost, nedostatak bilo kakvog incidenta te doživljaj Addis Abebe kao drugog doma otklonili su Zvonimirovu sumnjičavost glede šetnje po gradu u kasnim večernjim satima. Nakon puna dva i pol mjeseca i uspješno dovršenog posla, približio se i dan povratka u domovinu. Na početku projekta to se činilo kao daleka budućnost. Naš povratak rastužio je lokalno osoblje etiopskog kupca za kojega smo radili, ali i poneku Etiopljanku kojoj se budućnost u ulozi hrvatske nevjeste učinila veoma privlačnom.

Z. Škugor