Vidjeli smo, prema članku objavljenom u prošlom broju Komunikacija, da postoji puno jezika kojima se danas u svijetu govori, a primjereno tomu i puno pisama kojima se ljudi služe ili ih tek trebaju naučiti. Ovako velik broj jezika i pisama relativizira definiciju pismenosti kao poznavanje slova te vještine čitanja i pisanja. Kako izgleda svakodnevni život s nepoznatim jezikom i nepoznatim pismom kad na ulicama i u trgovinama nema spasonosnih engleskih natpisa, iskusili su naši zaposlenici na poslovnim zadacima u dalekim zemljama.
Pojam pismenosti uvijek je dio neke kulture i tradicije, on ima svoje povijesne, političke, društvene i ideološke osobitosti. No, današnje informacijsko doba povezalo je narode, kulture, znanja i poslovanje, a informacijski obojena svagdašnjica, bez obzira na zemljopisne različitosti, nametnula je nove društvene prakse, nove medije i nove načine kreiranja značenja, a time i nove interpretacije pismenosti. Uobičajeno izražavanje značenja jezikom usmjerava se prema multimedijalnom izražavanju značenja koje je multiplicirano značenjem i kontekstom slike i teksta.
Profili pismenosti
Profili danas potrebne osnovne pismenosti vrlo su različiti: jedno je pronaći bitnu informaciju u sportskom članku, drugo je pročitati novinski izvještaj o političkoj situaciji u nekoj zemlji i pronaći rečenicu komentara, treće je pročitati ugovor za uzimanje kredita i uočiti sve njegove zamke, nadalje, pročitati i razumjeti policu osiguranja ili uputu za upotrebu nekog uređaja. Upitno je znaju li ljudi izračunati svoje mjesečne otplate ili kvadrate podnih pločica koje žele kupiti, znaju li popuniti administrativne formulare ili napisati molbu za zaposlenje te razlikuju li istinu od reklamnog pretjerivanja? Pismenost je, dakle, postala specifična po sadržaju i često se temelji na kontekstu, a podrazumijeva različite sposobnosti i stupnjeve ovladavanja tim sposobnostima.
Funkcionalna pismenost
Tehnološki zahtjevi koji su preduvjet zaposlenju danas rastu brže no što se prije tridesetak godina uopće moglo zamisliti. Jednom stečena znanja nisu dovoljna za cijeli radni vijek, nametnuo se koncept stalnog učenja tijekom cijelog života. Kao zaposlenici ETK svi smo prije nekog broja godina učili kako raditi s računalom te kako razumjeti računalski jezik, što znači da smo morali ovladati novim jezikom s novim značenjima. Danas su potrebne različite vrste funkcionalne pismenosti: informacijska, računalska, grafička, pismenost u sferi pisanja znanstvenih izvještaja ili ona potrebna za poslovne prezentacije. Otuda i pojam funkcionalne nepismenosti: time se misli takva razina pismenosti koja nije dovoljna da čovjek bude djelotvoran na svojem radnom mjestu i da aktivno sudjeluje u životu zajednice.
Znanje i učenje
Napisane su nebrojene studije koje nastoje objasniti prirodu znanja i inteligencije te usavršiti metodologiju nastave, a razvijen je i neki broj kognitivnih teorija učenja. Praksa pokazuje da je zapadno društvo usredotočeno na učenje jezičnih i matematičko-logičkih vještina koje su važne za uspjeh u društvu. Pitanje jest, zašto usprkos takvoj orijentaciji ima tako puno ljudi koji su nedovoljno pismeni? Odgovor je očito u definiciji pismenosti kao razvojnog koncepta u svijetu koji se mijenja. Stručnjaci kažu da ćemo za dvadesetak godina s našim današnjim znanjima biti nepismeni - očito moramo postati svjesni činjenice da naše znanje zastarijeva te ga moramo nadopunjavati ili nadomještati s novim.
