Izabiru li ljudi svoje mjesto pod Suncem ili ih ono privlači neodoljivom snagom, tko će znati. U životu Tomislava Belobrajdića, softver dizajnera iz ETK Instituta za telekomunikacije, čini se da se mnogo toga sasvim slučajno dogodilo, ali možda je to samo privid jer u životu čovjeka koji se rukovodi principom "iskoristi svaki trenutak" sve je moguće, pa čak i sudjelovanje u timu koji je osmislio novi protokol i time zaslužio Ericssonovu korporativnu nagradu za najbolji prototip ili sudjelovanje u hrvatskoj kriket reprezentaciji koja je ovoga ljeta odnijela naslov prvaka u europskoj C ligi.

a) znalci da je Plex zastarjeli kompjutorski jezik, no on savršeno funkcionira kao "pokretač" AXE centrala, a izvrsnim se pokazao i u izradi integriranoga SIP protokola s kojim je tim u kojemu sam radio odnio pobjedu na korporativnom natjecanju za najbolji prototip. Ovaj je projekt već i komercijaliziran pa me raduje što sam sudjelovao u nečemu što je konkretno stvari pokrenulo naprijed. Ova nova funkcija u AXE će se koristiti za VoIP i druge 3G mreže, bazirane na SIP signalizaciji na IP paketnim mrežama u svrhu komunikacije s PSTN svijetom. Konkretno, AXE će se osposobiti za IP telefoniju, što je trenutačno trend u telekomunikacijskom svijetu.

b) da je timski rad ključ uspjeha ako radite u tako složenom i dinamičnom području kao što su to telekomunikacije, a moje iskustvo potvrđuje tu konstataciju. Kada je riječ o kreativnoj dimenziji telekomunikacija, pojedinac je u srazu s mogućnostima koje telekomunikacije otvaraju bespomoćan. Udruživanjem u timove dobro koordiniranih stručnjaka koji zajednički streme ostvarivanju istoga cilja mogu se postići rezultati o kojima pojedinac može samo sanjati. U vječitoj potrazi za kompromisima jači smo i nesavladivi. Međutim, kada govorimo o korisničkom aspektu komunikacijskih mogućnosti, pojedinac je svakako centar svemira. Tržišni trendovi na području telekomunikacija umjereni su na zadovoljavanje potreba i želja pojedinih krajnjih korisnika, pa i mi koji smo prvenstveno orijentirani na suradnju s operatorima većih ili manjih komunikacijskih sustava moramo o tomu voditi računa.

c) da je svaki početak težak, ali kada se sjetim svojih prvih dana u Ericssonu Nikoli Tesli samo bih se djelomično s tim složio. U kompaniji sam od 2000., a već tijekom prve godine rada u Ericssonovom okruženju dobio sam priliku da ga istražim i izvan lokalnih granica. Bio sam pozvan da sudjelujem na projektu u Ericssonu u Australiji i tako sam neko vrijeme živio i radio u Melbourneu, što je donekle bilo naporno, ali i iznimno korisno i zanimljivo. Bez napora nema napretka, pa stoga početke ne shvaćam kao prepreke, već kao nove prilike. U životu treba iskoristiti svaki trenutak jer trenuci su polazni, a svaka propuštena prilika nestaje u nepovrat.

a) put sam se istinski susreo s kriketom upravo u Melbourneu. Jednako kao što su u našem podneblju česta nogometna igrališta, tako su u Australiji česti kriket tereni. Utakmice kriketa znao sam koji put djelomično pogledati na stranim televizijskim kanalima i moram priznati da niti sam razumi pravila, niti sam imao strpljenja o tomu nešto više naučiti. Za vrijeme mog boravka u Australiji kriket je tako često bila tema razgovora da ga jednostavan nije bilo moguće izbjeći. A znate onu "Ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se." I tako savladah osnove kriketa.

b) put sam osjetio posebnu atmosferu koja prati kriket na stadionu u Melbourneu koji može primiti stotinjak tisuća ljudi. To je sport u kojemu se stalno plješće, što me je oduševilo. Cijeni se dobar potez, a da sada ne ulazim u objašnjavanje ipak dosta specifičnih pravila igre, kriket kultura nalaže i pljesak igraču protivnika ukoliko je lijepo plasirao lopticu. Kriket utakmice u pravilu su dugotrajne, mogu trajati cijeli dan, pa i nekoliko dana tijekom kojih se igrači druže i na terenu i izvan terena. Recimo, uobičajen je zajednički ručak na kojemu svi sjede izmiješani i, obično, dobro raspoloženi. Kriket sam doživio i kao obiteljski sport budući da sam na stadionu u Melbournu vidio mnoge obitelji s djecom koje su prisustvovanje utakmici pretvorile u obiteljski piknik i druženje uz košaru s hranom i pićem.

c) put sam zaigrao kriket u Hrvatskoj, sasvim slučajno. U društvu s kojim se družim u slobodno vrijeme se, eto, pojavio zaljubljenik u kriket, slučajno. Pa je slučajno saznao da sam nešto "petljao" oko kriketa dok sam bio u Australiji i pozvao me da prisustvujem treningu. Taj put, sasvim slučajno, trening se pretvorio u utakmicu, a kako je u hrvatskom timu slučajno jedan igrač bio spriječen i nije mogao igrati, zamolili su me da sudjelujem. Bilo je to moje kriketaško vatreno krštenje. Ostao sam u kriketu i dalje te se danas aktivnije bavim tim lijepim sportom, zapravo, član sam hrvatske kriket reprezentacije.

d) put je hrvatska kriket reprezentacija pobijedila u dvije utakmica za redom na Europskom prvenstvu koje je ove godine održano u Sloveniji između 15. i 20. kolovoza. Uz domaćine, u sveukupno pet utakmica, nadigrali smo Švicarsku, Luksemburg, Tursku i Bugarsku te stekli pravo da zaigramo u B skupini europske lige, a budemo li iduće godine i u toj skupini uspješni, otvara nam se mogućnost odlaska na Svjetsko prvenstvo 2007. s "velikim dečkima" (Engleska, Australija, Pakistan, Indija i ostali). Šanse? Dok god si u utakmici, imaš šansu pobijediti.

J. Lončar