Nakon dugih priprema posada pod nazivom Lord of the RRRRings, koja je predstavljala Ericsson Nikolu Teslu, se uputila na MAG regatu u Vodice 16. listopada 2004. Regatu je organizirala mobilkom Austria grupa, a održana je pod vodstvom dr. Klausa Stadlbauera, iz mobilkom Austria Usluga. Regata je okupila jedriličarske timove operatora u vlasništvu mobilkom Austria grupe te njihovih poslovnih partnera i dobavljača. Među njima se našla i ekipa koja je predstavljala KAM VIPnet Ericssona Nikole Tesle. Posadu okupljenu za tu prigodu činili su Sanja Bojko i Mladen Hajdinjak, zaduženi za glavno jedro, Vesna Britvić, Igor Voljč, Boris Drilo i Ivan Malić, koji su upravljali prednjim jedrom, Branko Dronjić u ulozi taktičara te Davor Pribanić, kormilar i voditelj brodskoga dnevnika iz kojega smo prepisali nekoliko odlomaka.

Okupljanje ispred kompanije u dobrom raspoloženju bio je dobar uvod u dan ispunjen iznenađenjima. Nakon prijave posade i ostalih administrativnih poslova bijasmo spremni za ukrcaj. Brod imena Dobra Morska Vila, koji je ETK timu bio prvotno dodijeljen, naveo nas je na pomisao kako su nam "podijeljene odlične karte." Uđosmo na brod i dođosmo do važnoga otkrića: nedostaje jedna kabina. Nije bilo druge do preseliti se na drugi brod, Krila 5, s nešto lošijom postavom jedara, ali što je - tu je: ukrcali smo sve stvari na brod, ali i saznali da mu motor ne radi. No, spretne ruke mehaničara i to su brzo riješile. Za večere u hotelu Olimpija čekao nas je centralni stol, što nam je vratilo dobro raspoloženje koje nas više nije napustilo do sitnih jutarnjih sati. Iz te perspektive činilo se da se mnogi neće sutra ustati na vrijeme.

Ovo je bio dan rezerviran za trening ili za upoznavanje s brodom, konopima, zadacima i sl. Da nam bude lakše, bog vjetra, Eol nam posla sjeverozapadnjak od 45-55 čvorova. Da biste shvatili koliko je to opasno i teško, samo kao usporedbu, uzmite da jedrilice tijekom američkoga kupa, najpoznatijega jedriličarskoga turnira, ne mogu na vodu kada je više od 25 čvorova zbog bojazni od pucanja jarbola. Prvi izlazak iz dobro zaklonjene marine, premda malo kaotičan, dobro je prošao. Ohrabrismo se dignuti glavno jedro i to, naravno, sa smanjenom površinom, tako da lakše preživimo prve minute. Potaknuti ovim uspjehom dignemo mi i dio prednjega jedra (Genova). Brod pojuri i eto veselja: bilo je tu i širom otvorenih očiju koje su odavale strah, ali je adrenalin brzo prevladao. Nakon pet sati manevriranja postadosmo iskusna i uigrana posada. Na kraju dana u brodski dnevnik s ponosom sam upisao četrdesetak prijeđenih milja. Večer je protekla u slavlju toga uspjeha i Brankovoga rođendana, a dočekati ponoć u dobrom društvu nije bio težak zadatak.

Zadatak koji nas je očekivao idućega dana, pak, bilo je, jedriličarskim terminom rečeno, oplovljivanje trokuta. Izlazak iz marine ovaj put izveli smo besprijekorno. Startasmo negdje u sredini flote, ali smo polako napredovali u plasmanu. Prvi dio natjecanja završili smo iza sebe ostavivši skipere posada koji su ove godine pobijedili na Barcolana regati u Trstu s 1700 brodova na startu.

U drugom dijelu pred sam kraj činilo se da ćemo završiti na drugom mjestu, ali pred samim ciljem, kakvih pedesetak metara pred kraj utrke, na našoj strani nestaje vjetra i ulazimo u cilj kao sedmi. Nakon toga su nam apetiti porasli, jer, mislili smo, ako tako dobro jedrimo bez vjetra kako li će tek biti kada sutra puhne jugo. Ali… Po silasku s broda do mene dolaze dva gospodina iz konkurentske ekipe i kao skipera me izvještavaju da su dignuli protest protiv ETK tima jer njihovoj jedrilici pri ulazu u cilj u prvoj utrci nisam dao dovoljno prostora. Uslijedila je sudačka rasprava tijekom koje saznasmo da su "prigovarači" načinili niz proceduralnih pogrešaka: nisu dignuli crvenu zastavicu da označe da protestiraju, nisu uplovili s tom zastavicom preko ciljne linije, nisu na vodi nama uložili službeni protest i nisu to javili sucima na regatnom brodu na ciljnoj liniji. Zbog tih proceduralnih pogrešaka mogli smo odbiti protest, ali, da pokažemo pravi sportski duh, prihvatismo mogućnost da suci odluče o ishodu, a oni nas … diskvalificiraše. Mala utjeha bila je čestitka na viteškom ponašanju koju nam je uputio tehnički direktor regate te nastavak dan prije započetoga rođendanskoga slavlja.

Na rasporedu je navigacijska regata, a ruta dana je duga tridesetak milja. Uz start na kojemu je još dosta toga trebalo usavršiti te slabu buru, umjesto najavljenoga srednje jakoga juga, napredujemo sporo. I tako, dok smo se vukli pred Šepurinama na otoku Prviću naiđe linija vjetra koja se približavala iz smjera juga ravno prema nama. Nažalost, dosta smo bili zaostali za prvim brodovima te ih nismo uspjeli preteći, već tek smanjiti udaljenost od njih. Vjetar jača do idealne snage i naš je brod zaplovio maksimalno koliko može u vjetar, a to je 7 ili 8 čvorova. Kada smo okrenuli oko otoka Sestrica mala, vjetar je oslabio i prekinuo naše napredovanje. Ušli smo u cilj sedamnaesti. Večer je protekla uz škampe, brancine i orade "na gradele", a ETK jedriličarska ekipa došla je u središte pozornosti s obzirom na to da im je organizator dodijelio simbolične nagrade, jedriličarske šilterice, za Fair Play.

Opet se u slijed događanja upleo prst sudbine. Vjetra niotkuda, a prognoze nisu bile ohrabrujuće. Opet je na redu oplovljivanje trokuta. Nakon starta zauzesmo odlično treće mjesto, ali slaba bura očigledno nije "išla u tek" ETK posadi, pa izgubismo dobru poziciju. No, imali smo sreće da nismo bili među brodovima koji su se sudarali zbog smanjene mogućnosti manevriranja pod slabim vjetrom. Bit će diskvalifikacija, mislili smo mi, a regatni odbor je mislio: poništimo trku jer će biti mnogo prigovora. I bi tako, a mi se u čast te odluke okupasmo u moru toplom (ili hladnom, kako se uzme) 21°C. Plesom do sitnih sati u zoru proslavismo svoje dvadeseto mjesto.

Što reći na kraju? Unatoč svim poteškoćama pred kojima su se ETK jedriličari zatekli, ova je regata bila zanimljivo i korisno iskustvo. Konačno, nije li zajedničko rješavanje problema i smisao timskoga rada kojemu se utječemo svakoga svojega radnoga dana? U tom pogledu MAG regata pomogla nam je jer je označila jačanje ne samo našega internoga partnerstva, već i partnerstva s ovaj put konkurentskim ekipama kupaca.

D. Pribanić