Vrlo čest termin u rječniku medija jest globalizacija. Ona podrazumijeva sve veće povezivanje u ekonomiji, politici, komunikaciji, kulturi, sportu, okolišu, itd. koje nadilazi državne granice, pa zato u šali kažemo da je svijet postao veliko selo. Ta rastuća povezanost i međusobna ovisnost gospodarstava te poslovno odlučivanje utječu na cijelo čovječanstvo.
Stoga se svjetska javnost sve više zanima za ulogu velikih tvrtki u društvu, što je potaknuto i povećanom svijesti i osjetljivosti na etička pitanja kao što su npr. odnos prema zaposlenicima, zagađenje okoliša ili takvi proizvodi koji kupcu mogu naštetiti ili ga ugroziti. Stephan Wirz piše u članku iz 2001. da su se u gospodarskoj etici tijekom vremena premjestila težišta interesa. Dok su u 19. i gotovo čitavom 20. stoljeću prevladavale teme kao što su odnos kapitala i rada, privatno i kolektivno vlasništvo nad proizvodnim sredstvima te tržišna i državna ekonomija, 1980-ih prevladavaju pitanja ekonomike tvrtki. Ovo potonje povezano je sa širenjem ekonomske politike koja liberalizacijom, privatizacijom i dereguliranjem nastoji smanjiti utjecaj države na ekonomiju, pojačati konkurentnost i povećati mogućnosti slobodnog djelovanja tvrtki, pa tako nastaju pojmovi "reganomika" i "tačerizam" (sinonimi za ekonomiju slobodnog tržišta), a propada tzv. "realni socijalizam". Wirz dalje piše da upravo zbog spomenute liberalizacije i deregulacije raste odgovornost tvrtki, a to je okolnost s kojom je povezana zamisao opće ekonomske etike te poslovne etike tvrtke. Navodi makrorazinu etičnog djelovanja, a to je državna razina ili razina naddržavnih organizacija kao što je npr. EU, zatim srednju razinu na kojoj tvrtke odgovarajućim normativnim, strateškim i operativnim upravljanjem nastoje osigurati svoju konkurentnost te mikrorazinu kao razinu individualnog ljudskog djelovanja. Drugi suvremeni autor konstatira da su interes za gospodarsku etiku te aktualne teme, kao što su vrijednost za dioničara, uništavanje okoliša i rastuća nezaposlenost ukazali na potrebu normativnog utemeljenja ekonomskog djelovanja tvrtki. Gospodarska etika došla je, dakle, na dnevni red kao dio kriznog promišljanja. Temeljno pitanje pritom jest kako pomiriti ekonomsku racionalnost i efikasnost s etičkim, dakle ne-ekonomskim postavkama kao što su npr. pravilan odnos prema ljudima i okolišu.
Današnji koncept društvene odgovornosti velikih tvrtki kazuje da one u svom poslovanju imaju obvezu voditi računa o svojim interesnim skupinama, a to su svi oni koji osjećaju posljedice njihovih poslovnih odluka: dioničari, investitori, zaposlenici, kupci, dobavljači, društvena zajednica u kojoj tvrtka djeluje. Ovaj koncept traži od tvrtki da mjere i odgovaraju za stvarne ili moguće ekonomske i društvene posljedice te posljedice na okoliš uzrokovane njihovim poslovanjem i usko je povezan s načelom održivog razvoja. Tvrtke čak nastoje nadmašiti zakonske obveze u tom smislu kako bi pokazale da su interesi društva obuhvaćeni njihovim poslovnim politikama te tako stekle ugled i konkurentsku prednost, posebno stoga što su brojni kupci postali izrazito osjetljivi na društveno odgovorno ponašanje tvrtki od kojih kupuju proizvode i usluge. Tvrtke nastoje uskladiti svoje djelovanje s normama, npr. Inicijativom globalnog izvještavanja ili ISO 14000 za sustav upravljanja okolišem. Ipak, američki nobelovac M. Friedman doktrinu društvene odgovornosti tvrtki smatra suprotnom načelima slobodnog tržišta.
B. Ohnjec
