Srce opskrbljuje tjelesna tkiva kisikom otopljenim u krvi, a isto tako osigurava cijeli niz ostalih vitalnih funkcija. Ako srce prestane raditi smrt nastupa u roku od par minuta.

Srce se sastoji od mišićnog tkiva, i za razliku od većine organa u tijelu generira svoje vlastite električne impulse osiguravajući tako automatski rad koji omogućava kontrakcije srčanog mišića i pumpanje krvi.

A - Desna klijetka
B - Lijeva klijetka
C - Desna pretklijetka
D - Lijeva pretklijetka
1 - Aorta
2 - Plućna arterija

Provodni sustav srca omogućuje koordiniranu ritmičnu kontrakciju atrija i ventrikula. Impulsi se stvaraju u sinusnom atrijskom čvoru – ( SA čvoru ), koji je smješten u desnom atriju. Sinusni atrijski čvor povezan je s atrioventrikulskim čvorom ( AV čvorom ), pomoću internodalnih puteva. Atrioventrikularni čvor je u normalnim prilikama jedina veza atrija i ventrikula i ima važnu funkciju prijenosa impulsa. 

Kod mjerenja EKG elektrode se postave na kožu pacijenta. Kod sustava s jednim izvodom mjeri se EKG samo u jednoj točki. Koristeći 3, 5 ili 12 izvoda poboljšava se rezolucija EKG -a čime se omogućava dijagnostika većeg broja bolesti i/ili komplikacija (npr. infarkt). Povoljni efekt se postiže očitavanjem električkih signala iz raznih kuteva i udaljenosti od srca. Kod najnaprednijih rješenja, EKG elektrode s 12 izvoda postavljaju se na prsa te na svaku ruku i nogu. 

Normalni sinusni ritam je ritam zdravog srca, kod čega sinusni čvor spontano započinje srčanu aktivnost. Sinusni ritam je normalan ako mu je frekvencija između 60 i100/min (Vidi sliku 4). Ako je frekvencija sinusnog ritma  manja od 60/min to se naziva bradikardija, a ako je iznad  100/min to se naziva tahikardija.

Kad električni signali idu prebrzo efekt izbacivanja krvi iz pretklijetke se zamjenjuje neefikasnim kontrakcijama pretklijetke. Frekvencija kontrakcija je između 220 i 300/min. Klijetke se uglavnom aktiviraju svake sekunde ili svakog drugog ili trećeg impulsa pretklijetke  (2:1 ili  3:1 zatajenje srca).

Pacijent može živjeti s nepravilnim otkucajima pretklijetke ali osjeća  slabost i kratki dah tijekom takvih pojava. Lijekovi mogu liječiti simptome i stabilizirati pacijenta koji ima kronične simptome, a može se ugraditi i srčani stimulator (pacemaker).

U ventrikulskoj fibrilaciji postoji kaotična akcija srca, i crpne akcije srca nema – tek se po koji ml u početku uspije istisnuti iz klijetke, srce „podrhtava“. Prestanak cirkulacije krvi dovodi gotovo do neposrednog gubitka svijesti i smrt nastupa u roku od nekoliko minuta. Treperenje klijetke se može zaustaviti s vanjskim defibliratorom i odgovarajućim lijekovima.