Hipertenzija je stalno povišenje sistoličkog krvnog tlaka u mirovanju (≥ 140 mm Hg), dijastoličkog krvnog tlaka (≥ 90 mm Hg), ili obiju vrijednosti. Hipertenzija bez poznatog uzroka naziva se primarna ili esencijalna hipertenzija. Sekundarna hipertenzija je obično uzrokovana poremećajima u radu bubrega. Krvni tlak se klasificira kao normalan, granični ili povišeni ( blaga, umjerena i teška hipertenzija ). Obično nema simptoma ako se ne radi o ozbiljnoj ili dugotrajnoj hipertenziji. Hipertenzija se dijagnosticira mjerenjem krvnog tlaka tlakomjerom. Pretrage se obavljaju da bi se odredio uzrok, procijenila oštećenja i odredili ostali kardiovaskularni rizični čimbenici. Liječenje obuhvaća promjenu životnih navika i primjenu lijekova, uključivši diuretike, β - blokatore, ACE inhibitore, angiotenzin II receptor antagoniste, i blokatore kalcijskih kanala. Krvni tlak se povećava s dobi. Oko dvije trećine populacije starijih od 65 godina  ima povišeni krvni tlak, a ljudi s normalnim krvnim tlakom u dobi od  55 godina imaju vjerojatnost od 90% da će jednom u svom životnom vijeku oboljeti od hipertenzije. U SAD-u  oko  65 milijuna ljudi boluje od hipertenzije. Samo nekih 70% od tih ljudi je svjesno da imaju hipertenziju, njih samo 59% je podvrgnuto liječenju, a svega 34% je pod odgovarajućom kontrolom. Ishemijski ili hemoragijski moždani udar je uobičajena posljedica neodgovarajućeg liječenja hipertenzije. Efikasna kontrola hipertenzije sprječava većinu komplikacija i produžuje život. 

*Spigmomanometar ili tlakomjer je uređaj za mjerenje krvnog tlaka