Raspelo za kipara Miroslava Župančića nije samo devocionalni predmet, već općeljudski simbol patnje i njezina duhovnog nadilaženja. Riječ je o modernim, stiliziranim i maksimalno reduciranim rješenjima raspela u različitim materijalima, metalu, kamenu ili drvetu koja ipak djeluju klasično i uzvišeno.

Križ je u većini slučajeva reduciran na patibulum, dok je antenna tek naznačena ili pak potpuno izostaje. Izduženost korpusa znatnija je u raspela izvedenih u metalu (koja ponekad imaju i luksuznu izvedbu s pozlatom), a manja je kad je u pitanju kamen, obično bijeli kararski mramor čija bjelina je ikonografski značajna. Insistiranjem na vertikali Župančić postiže efekt posvemašnje produhovljenosti: čitavo raspelo teži Nebu, Stvoritelju, Uskrsnuću. Novum u Župančićevu opusu je reljef s temom oplakivanja Krista.