Vlado Vrlika radi u Institutu za telekomunikacije u jedinici Kontrola poziva i signalizacija i broji šesnaestu godinu radnoga vijeka u Ericssonu Nikoli Tesli. U to je razdoblje stalo mnogo projekata, pa i onih koji su imali utjecaja na Ericssonovo poslovanje na globalnoj razini. I to se, naime, uz kvalitetno i relevantno znanje može iz Zagreba.

a) u Zagreb na studij elektrotehnike, smjer telekomunikacije i informatika, iz okolice Petrinje i tu ostao živjeti. Razmišljao je i o medicini, ali je na kraju pomislio kako je elektrotehnika pravo područje za njega. U svakom slučaju htio se okušati u nekom studiju koji je slovio kao veoma zahtjevan. Bio je to izazov na koji je morao odgovoriti. Tijekom studija je radio preko Student servisa. Bilo je tu raznih poslova, a kao najzanimljiviji pamti putovanja po Hrvatskoj s kamionima namještaja. Već tada je shvatio kako je uz vrijedan rad za uspjeh u svakom poslu presudna komunikacija.

b) u našu kompaniju kao njen stipendist. Počeo je odmah raditi u Institutu u Uredu za elektrokonstrukcije. Dakle, od samoga početka karijere je radio u području istraživanja i razvoja. U AXE područje je "migrirao" 1995. te je u tom kompanijinom poslovnom segmentu ostao do danas. Bavio se dizajnom, pa testiranjem, da bi se u zadnje vrijeme vratio dizajnu u okviru kojega se bavi upravljanjem sustava (System Management). Prošavši sve faze u tom poslu stekao je zavidnu razinu ekspertize i širinu koja mu omogućuje sagledavanje problema s različitih aspekata. To je u svakom poslu korisna vještina, a u telekomunikacijama pogotovo.

a) u istraživanju i razvoju, tvrdi Vlado, u najvećoj mjeri pitanje je sklonosti. Ima tu i drugih čimbenika, morate imati priliku dobiti posao toga tipa, morate raditi u sredini u kojoj se ta vrsta aktivnosti cijeni …. ali na kraju biti uspješan u istraživanju i razvoju znači biti uvijek spreman gledati na okruženje iz nekog drugog, do sada neotkrivenoga ugla. Vlado ističe kako je on ipak više sklon praksi, dakle razvojnom, a ne istraživačkom aspektu, i tu maksimalno daje sebe. Mjerilo uspjeha u poslu za njega je uspješna realizacija projekata u kojima sudjeluje. Uspjeh tima, dakle, a ne vlastitu promociju, stavlja na prvo mjesto. No, namjerava i dalje raditi na vlastitom razvoju, stručno se usavršavati i napredovati na putu unaprjeđenja svoje karijere. Voli ono što zna dijeliti s drugima i ne bi želio da jednoga dana upiru prstom u njega i kažu: On je velik stručnjak, ali bolje da ga ništa ne pitaš. Zbog toga nastoji u svojoj radnoj sredini potaći otvorenu komunikaciju.

b) na projektu transfera poslova iz Ericssonove središnjice u Stochholmu u ETK - COSS transfer bio je veoma upečatljiv. U sklopu projekta neki važni dizajnerski poslovi i produkti prebačeni su u Zagreb i Split. U tom poslu Vlado je imao ulogu tehničkoga koordinatora, riječ je bila o projektu visoke složenosti kojega je trebalo realizirati u neuobičajeno kratkom roku. Za taj posao voli reći da je stvarno dobro odrađen. Niti za jedan drugi posao ne bi on tvrdio da nije mogao biti obavljen bolje ili brže, a COSS je bio upravo takav projekt.

c) Vlado je inicirao i u dobroj mjeri usmjeravao razvoj SIP protokola u našem Institutu. Razvoj protokola predstavljao je posao koji je bio prijeloman za Ericsson Nikolu Teslu, a u neku ruku i za korporaciju Ericsson. Naime, implementacijom toga protokola, koji predstavlja novi način komunikacije među čvorovima u mreži za potrebe telefonije, Ericsson je velikim korakom zagrabio ispred konkurenata na području fiksnih mreža. Bila je to i odlična platforma za promociju trenutačno veoma aktualnog IMS sustava.

a) o odgovornostima koje naša kompanija ima u području signalizacije mnogo toga, dakle, u Ericssonovom poslovanju na globalnoj razini ovisi baš o učinku stručnjaka iz naše kompanije. Jedan od njih je i Vlado koji kaže da su to odgovornosti "od kojih boli glava" budući da je riječ o svojevrsnoj koncentraciji razvojnih aktivnosti na području signalizacije unutar Ericssona. Ljudima koji rade na poslovima u ovoj domeni valja razumjeti funkcioniranje cjelokupne arhitekturu mreže, dakle, djelokrug rada je veoma širok, a uz to se u Zagrebu i Splitu razrješavaju pitanja koja imaju ključni utjecaj na ishod veoma vrijednih Ericssonovih poslova za globalne operatore.

b) o stresu i pritisku koje takve odgovornosti imaju za posljedicu Vlado ističe kako je morao naučiti s njim se nositi. Nekada je znao u kompaniji doslovno provoditi od jutra do mraka. Shvatio je da se tako ne može na dulje staze te je svjesno odlučio nešto poduzeti. Prošao je i neke interne tečajeve na temu stresa i upravljanja vremenom, pročitao par korisnih knjiga, napravio plan i taj svoj privatni projekt krenuo je realizirati. Danas mu uz kvalitetnu organizaciju vremena i svijest o prioritetima ostaje dovoljno vremena za vožnju biciklom ili koturaljkama sa sinovima Brunom i Tinom te za njegovu strast - badminton.

a) u našoj zemlji igra malo ljudi, a dobar dio njih radi u Ericssonu Nikoli Tesli. Vlado je, naime, nekoliko godina unazad zajedno s istomišljenicima inicirao pokretanje kompanijskog badminton kluba, pa kada nije na radnom mjestu ili na Jarunu s obitelji tada ga sigurno možete naći na badminton terenima na Zagrebačkom velesajmu.

b) nije prvi sport u kojemu se okušao, bilo je pokušaja da se priključi domaćim nogometaškim zvijezdama, okušao se u hrvanju, ali je sve na kraju završilo na badminton reketima. Riječ je o veoma dinamičnom sportu, a nemali broj ljudi iznenadi se kada čuje da je badminton loptica objekt koji postiže najbrže brzine uopće u sportu. Vlado tako badmintonom svoje reflekse drži izoštrenima i odmara se od telekomunikacija. To je dobro i za njega i za telekomunikacije. 

J. Lončar