Obitelj Blažeka, njih šestoro, četvoro djece, otac i majka, zajedno su došli iz Velike Gorice u kojoj žive, u Krapinsku radi razgovora za naše "Komunikacije". Povod su bili Damijan (12), Matej (11) i Ivana (9) Blažeka, članovi Šahovskog kluba Ericsson Nikola Tesla, tj. visoki plasman sve troje djece među kadetima na razini Hrvatske. To im je otvorilo put i na šahovsko kadetsko prvenstvo Europe, koje će se u rujnu održati u Herceg-Novom. Najmlađa sestrica Mihaela (6), također zaljubljenica u šah, isto je sa zanimanjem prisustvovala našem susretu.

 

Slušajući ih, nametnuo nam se dojam da pred sobom možda imamo priču sličnu priči o obitelji Kostelić, doduše ne u skijanju, već u šahu, a vi prosudite sami.

 

Strast prema šahu osnovna je karakteristika Blažekovih. Otac, profesor kroatistike koji upravo priprema doktorat znanosti, kaže da je najsretniji dio djetinjstva proveo u šahovskom klubu u rodnom Međimurju. Ovim visokointelektualnim sportom, "zarazio" je sve članove svoje obitelji, uključujući i suprugu, inženjerku elektrotehnike po struci, koja se prije više godina, odlučila u potpunosti posvetiti svojoj djeci, podržavajući ih u njihovim ambicijama, iako sama ne igra šah.

 

Još kao sasvim maleni Damijan, Matej i Ivana, a sada i Mihaela, donosili su ocu šahovsku ploču i molili ga da ih uči toj igri. Shvatio je da pred sobom ima iznimno talentirane šahiste i, zajedno s majkom, počeo im otvarati putove intenzivnog učenja te ljepotu i izazove natjecanja. Intenzivno bavljenje šahom nije utjecalo na njihov uspjeh u školi, jer su sve troje odlični učenici, a sudjeluju i na školskim natjecanjima iz raznih predmeta. Stoga ne čudi da i u školi imaju puno razumijevanja za sport kojim se bave.

 

Da bi se mogli što više natjecati i oprobati svoje mogućnosti obitelj Blažeka je svojedobno inicirala osnivanje šahovskog kluba u Osnovnoj školi Ivana Meštrovića, a kako to obično biva kada se nešto jako želi - "kockice" su se posložile. Upoznali su Tanju Belamarić, međunarodnog šahovskog majstora, i ona je preporučila da se aktiviraju u Šahovskom klubu naše kompanije. Velemajstor Juraj Nikolac, počasni član Kluba ETK, počeo je intenzivno raditi s Damijanom i Matejom, a Tanja Belamarić s Ivanom. Uspjesi na turnirima i natjecanjima počeli su se samo nizati.

Tijekom svoje karijere braća i sestra Blažeka, potičući jedan drugoga, osvojili su niz zapaženih uspjeha. Damijan je u dva navrata bio 3. plasirani na kadetskom prvenstvu Hrvatske, Matej je jednom dijelio 1. i 2. mjesto, jednom je bio 3., dok je Ivana osvojila 3. mjesto na istom natjecanju. Treba pri tom znati da je riječ o starosnim kategorijama 7-9, odnosno, 9-11 godina. Matej je igrao i za šahovski reprezentaciju Hrvatske. O tome da su sve troje bili prvaci Zagreba i ekipnih prvenstava škola, ne treba ni govoriti.
Kako kažu, radi zabave vole igrati simultanku u šahu na Obiteljskom danu ETK na Jarunu. Gotovo svake subote nastupaju na nekom od šahovskih turnira u zemlji ili inozemstvu  pa su njihovi vikendi često ispunjeni putovanjima. Ipak, otac naglašava kako bi bilo bi dobro da osjete pravi klupski štimung, što im za sada nedostaje, jer pretežno rade individualno kod kuće. Vjerojatno će se i to promijeniti kada malo odrastu.

 

Damijan naglašava da se natječe s bratom Matejom, a u međuvremenu uči šah sa svojim učiteljem, putem Interneta i čita knjige iz tog područja. Voli natjecanja jer su to izazovi. U školi najviše voli matematiku i već sada razmišlja o studiju PMF-a. Bez znanja roditelja, savladavši gradivo sedmoga razreda, sam je napisao molbu da prelazak iz 6. u 8. razred osnovne škole i sada čeka ishod.
Matej i Ivana slažu se u tome da najviše vole šah zato što se mogu natjecati, pokazati koliko znaju i pobjeđivati, a uz to puno i putuje. Mateju je malo žao što ga prijatelji u razredu, zbog nerazumijevanja, ne podržavaju dovoljno.

Šestogodišnja Mihaela, koja zasada samo stojeći može doseći šahovske figure, čeka svojih "pet minuta" da stane uz bok braći i sestri koji su joj uzor.

 

Sve troje djece za sada šahu pristupa kao zabavi pa ih igra i učenje ne zamaraju, a razgovori na tu temu su spontani i svakodnevni. Poznato je da iza druge djece s razinom njihova talenta u Europi, a posebno u Ruskoj Federaciji, stoje cijeli stručni timovi. Blažekovi se snalaze kako znaju, uče uz svoje "trenere", šahovski softver na računalima i putem Interneta, a odlaske na turnire i natjecanja nerijetko sami financiraju.

Poželimo im sreću da uspiju u svom teškom i zahtjevnom životnom odabiru.

 

D. Kobsa