U zanimljivom članku Lloyda Ebyja o vizualnoj kulturi u nastajanju čitam da su tri tehnološka dostignuća donijela duboke promjene u ljudskoj kulturi na kraju drugog tisućljeća, odvojila nas od kulture utemeljene na riječi i tisku i usmjerila nas prema slikovnoj, dakle vizualnoj kulturi. Te tri inovacije jesu fotografija, filmska kamera i televizija - one su začele golemu industriju i svaka je ostavila dubok trag u ljudskom razmišljanju i ponašanju.
Autor dalje piše da su pisanje i pismo nastali prije otprilike pet tisuća godina, no puno raniji pokušaji bilježenja poruka bili su vizualne naravi, i prema tomu je i slikovna (vizualna) kultura starija od pismene. Isto tako je i govorna kultura starija od pismene: priče i legende prenosile su se usmenom predajom. Preteče pisma bile su slike ili zapisi slikovne naravi, i dugo je trajalo dok se došlo do izražavanja riječi konvencionalnim, dakle dogovorenim znakovima, što je značilo odmak od slikovne kulture. Autor smatra da je pismo, iako toga nismo svjesni, zapravo tehnološko dostignuće sa svojim vlastitim odrednicama. Pritom citira R. Logana koji kaže da pismena osoba ima drugačiji svjetonazor od osobe koja informacije prima samo govornom komunikacijom, jer pismo kao komunikacijski medij nije samo pasivan kanal za prenošenje informacija, nego aktivna sila u stvaranju novih društvenih modela i percepcijskih realnosti.
Alfabet sam po sebi ima svoj vlastiti utjecaj, neovisno o jezicima koje opisuje ili o informaciji koju pruža. Eby nadalje piše da je i u razvoju pisanja i pisanog jezika bilo mana i neodobravanja: tako su Sokrat i Platon cijenili govornu komunikaciju i bili vrlo uzdržani u pogledu sposobnosti pisane riječi da prenese istinito i potpuno ono što se želi reći. Budući da je pisanje bilo je teško, prepisivanje rukom mukotrpno, pisana je riječ bila dostupna samo odabranima. Tako je u Srednjem vijeku Rimska Crkva upotrebljavala razne oblike nepisane komunikacije kako bi prenijela neku poruku, npr. oslikane crkvene prozore (vitraž), slike, govor. Tek je Gutenberg sa svojim tiskarskim strojem omogućio da tiskana riječ postane dostupna velikom broju ljudi.
Funkcijska asimetričnost mozga
Neurološka istraživanja novog doba otkrila su da lijeva strana mozga upravlja govorom i apstraktnim mišljenjem, voljom, sposobnošću analize, logičkog zaključivanja, razlikovanja te sposobnošću računanja i rada s brojevima. Desna strana mozga, naprotiv, omogućava prostornu percepciju, prepoznavanje lica i poimanje glazbe. Čini se da je desna strana mozga vizualno orijentirana i da sintetizira višestruke unose, tako da um odjedanput može pojmiti sve informacije koje šalju osjetila. Pismena kultura, međutim, nastoji naglasiti aspekte lijeve polovine mozga, te zanemariti ili čak umanjiti aspekte desne polovine. Za razliku od verbalne percepcije koja je uvijek jednokanalna, vizualna percepcija dolazi u ljudski mozak preko mnogih kanala. Drugim riječima, ljudsko oko istovremeno zapaža puno slika, a to znači da se istovremeno i vrlo brzo može prenijeti golema količina vizualnih informacija.
Danas kada informacije i industrija zabave sve više dobivaju na važnosti, česte su polemike o tomu ugrožavaju li vizualni mediji sposobnost čitanja te je li čitanju i knjizi odzvonilo, no o tomu u sljedećem broju.
B. Ohnjec
