Velika je razlika između uživanja u radu i radoholičarstva. Treba pronaći zdravu granicu između vremena posvećenog radu i vremena posvećenog sebi, svojim potrebama i svojim bližnjima.

Nove informacijsko-komunikacijske tehnologije pridonose boljoj kvaliteti življenja, no u neku ruku one su potaknule i našu opsesiju efikasnošću i uštedama vremena. Na taj je način moderno doba stvorilo novu kategoriju ovisnika - radoholičare.

Uz računala na našim stolovima ili pod miškom postajemo sve učinkovitiji jer nam je dostup do relevantnih podataka postao dostupan bez vremenskih ograničenja, a razmjena podataka omogućena nam je u bilo koje doba s bilo kojega mjesta. To znači da više nismo sputani kvadraturom našega ureda te da je naše radno mjesto tamo gdje se trenutačno nalazimo. Ishod: radimo sve više u nastojanju da u što kraće vremensko razdoblje uguramo sve više "postignuća".

Uz tu širinu kretanja koja nam je omogućena novim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama konstatiramo kako su granice između poslovnoga i privatnoga života izblijedile. Naš svijet postaje omeđen projektom na kojemu trenutačno radimo. Ishod: posao nas u sve većoj mjeri definira kao osobe.

Postajemo, dakle, ovisni o poslu ne samo kao o izvoru sredstava za osiguranje vlastite egzistencije i egzistencije o nama ovisnih članova obitelji, već i kao o temelju vlastitoga identiteta. Tako posao postaje dovoljan sam po sebi i sve je manje mjesta u našem životu za sadržaje koji nisu na neki način vezani uz ono što radimo. Odnosno, posao postaje dominantan nad našim životom. Ishod: nosimo posao kući, na vikend i putovanja, u nama raste želja za dokazivanjem, a posao preuzima i ulogu zabave i razonode.

Ukratko, posao postaje put za pronalaženje sebe. "Posao upravlja našim životom, a nerijetko ga i upropaštava, što je pojava koju dobro definira tzv. 'štokholmski efekt' po kojemu na svom radnom mjestu često postajemo gorljivi i dragovoljni zatočenici onoga što bismo u načelu odbacili ili čemu bismo se usprotivili. Mnogi od nas počinju voljeti ili barem trebati ono što ih čini ovisnima o poslu," komentira Al Gini, profesor sa Sveučilišta Loyola u Chicagu u svojoj recentnoj knjizi "My Job, My Self".

Rad je i prije ovoga suvremenoga komunikacijskoga doba bio bitna odrednica našega životnoga stila te nas je činio korisnim članovima društvene zajednice. U tom su smislu ono što radimo i rezultati koje u svojemu poslu postižemo uvijek predstavljali ključne sastavnice naše osobnosti. Novo je vrijeme, međutim, donijelo prevagu posla kao čimbenika našega postojanja. Ravnoteža je time narušena pa se svatko na svoj način mora dovijati kako da ju u svoj život vrati.

J. Lončar

Velika je razlika između uživanja u radu i radoholičarstva. Treba pronaći zdravu granicu između vremena posvećenog radu i vremena posvećenog sebi, svojim potrebama i svojim bližnjima. Većina istraživanja radoholičarstva kao njegovo bitno obilježje ističu dugotrajan rad, veliku radnu energiju i opterećenost. Također važan izvor menadžerskoga stresa leži u činjenici da su menadžeri često radoholici, odnosno da menadžerski posao po svojoj prirodi traži radoholičare.

Radoholičar obično radi šezdeset do sedamdeset sati tjedno, penje se vrlo visoko na ljestvici stručne i financijske uspješnosti. Ali, s druge strane mogu se javiti i neke negativne posljedice u pogledu poremećene obiteljske situacije, neskladnih odnosa te narušenog tjelesnog i mentalnog zdravlja. I ne zaboravimo vrlo često spominjani stres. Mnogi od njih tek kada se suoče s veoma ozbiljnim zdravstvenim problemima priznaju da imaju problema s preopterećenjem poslom. I kao što ga teško sami primjećuju, još teže sami mogu riješiti problem, pa najčešće trebaju pomoć. Oni pak koji pružaju pomoć trebaju biti oprezni - jer radoholičari su ovisnici i teško priznaju da imaju problem. Trebat će im podrška suradnika, obitelji, prijatelja i stručnjaka.

Prvi korak je osvijestiti svoje stanje, tj. shvatiti koliko gubite i zakidate sami sebe kao i svoje zdravlje, obitelj i prijatelje. Dakle, donesite odluku da planirate vrijeme rada i vrijeme odmora koje provodite s obitelji, prijateljima ili baveći se stvarima koje najviše volite. Morat ćete često puta pristojno reći "ne" dodatnim obvezama, što nije lako, naročito ne u početku. Osjećat ćete ljutnju ili frustraciju, gubiti energiju u uzaludnim pokušajima, ali nemojte odustati. Usvojite princip postupnosti. Krenite malim koracima. Recimo, prestanite raditi nedjeljom. I svaki put kada u nekom koraku uspijete, nagradite se, jer svaka pobjeda nad sobom veoma je važna. Slobodno vrijeme ispunite stvarima i ljudima koje najviše volite i naučite se odmoriti i opustiti. Pazite na prehranu i dovoljno spavajte.

Predvidite dovoljno vremena, jer kao i kod svake ovisnosti i ovdje je ključni faktor - vrijeme.

Obitelj je danas u velikoj krizi i zato je vrijeme koje posvećujete obitelji veoma značajno. Svatko od nas trajno treba obitelj. Ona nije samo biološka potreba, nego i garancija duševnog zdravlja. Obitelj je mjesto ljubavi i zajedništva.

Preporuča se 10 koraka u odvikavanju od prekomjernog rada:

• Donesite odluku da više nećete biti ovisni o radu.
• Naučite delegirati.
• Odredite svoje granice.
• Postupno smanjujte broj radnih sati.
• Ispunite slobodno vrijeme aktivnostima koje volite.
• Naučite neku tehniku relaksacije.
• Dovoljno spavajte.
• Dajte si vremena da se odviknete od previše rada.
• Potražite pomoć stručne osobe.

Evo na kraju i misli preuzete od nekoga tko se uspješno othrvao ovisnosti o poslu: "Malo je nadgrobnih spomenika s epitafom - Da sam bar više vremena proveo(la) za radnim stolom."