Poslovi se uspješno mogu ugovarati na -27ºC, a mogu i na +45ºC. Kako, zna Jadran Žužul, menadžer za marketing i prodaju na tržištima Afrike. Premda ga posao u zadnjih nekoliko godina veže uz "crni kontinent" tijekom svojega bogatoga tridesetogodišnjega iskustva u prodaji on je brojne ugovore sklopio i na domaćem tržištu, na tržištima susjednih zemalja te na području Zajednice Neovisnih Država. Njegov djelić svemira je, dakle, poprilično širok, a o zanimljivim i nesvakidašnjim iskustvima da i ne govorimo.

a) i knjigu memoara napisati jer u trideset godina rada na različitim tržištima i susreta s različitim kulturama skupilo se mnogo zanimljivih događaja. U Ericssonu Nikoli Tesli, odnosno, u poduzeću Nikola Tesla zaposlio sam se 1988. godine, a prije toga radio sam u komercijali u RIZ-u i u Instrumentariji, poduzeću koje se bavilo prodajom medicinskih instrumenata. Kao ekonomist uvijek sam dobro plivao u komercijalnim vodama, a s vremenom sam stekao i potrebnu razinu tehničkih znanja o sustavima i rješenjima koja sam prodavao. Prodaje, dakako, nema bez dobre komunikacije s kupcem. Stoga sam, uz francuski koji sam svladao tijekom školovanja, uz rad naučio služiti se i ruskim i engleskim.

b) vam ispričati mnogo anegdota, ali i priča o brizi i muci prodajnoga posla. No, zadržimo se na onomu lijepom. Jedan od detalja kojega se rado sjetim priča je o tumačenju mojega prezimena kojega sam nedavno ponudio službeniku u zračnoj luci u Johannesburgu. On se mučio s izgovorom, a ja sam mu samouvjereno rekao kako su moji korijeni iz Afrike, iz Zulu plemena, samo se u hrvatskom jeziku to ime drugačije piše. Dočekao me je široki osmijeh, moj sugovornik prihvatio je šalu i uzvratio: "To se gospodine i vidi po boji vaše kože."

c) svoj rad u prodaji svesti pod sljedeći zajednički nazivnik: Kupac je uvijek u pravu. To je svima dobro znana deviza koja predstavlja temelj uspjeha prodavača, posebno onoga angažiranoga na izvoznim tržištima. Osobno sam radio u Ukrajini, Moskvi i St. Petersburgu, Albaniji, Kosovu, a od afričkih tržišta najviše sam radio u Sudanu gdje sam od 2001. boravio petnaestak puta. Bio sam i u Angoli i Mozambiku, Južnoafričkoj Republici, a tko zna, s obzirom na to da se u Ericssonu odgovornosti za tržišta s vremenom mijenjaju, spreman sam prihvatiti se i rada u nekim drugim zemljama.

a) je jedna od riječi koje u zadnjih nekoliko godina često prelaze preko mojih usana. Upravo završavamo s realizacijom prve faze velikoga ugovora čija vrijednost premašuje 12,5 milijuna eura te se pripremamo za pristupanje realizaciji druge faze. Zbog pregleda opreme koja treba biti isporučena u Kartum stigla su u našu kompaniju dva predstavnika Sudatela –Abdo Hamid Abusarra i Abdelbadee Ali Babikir. Posao bi trebao biti okončan u kolovozu ove godine. Oni nisu u Zagrebu prvi put, ali su se prvi put susreli sa snijegom. Boravak na Sljemenu bio je pravi doživljaj i za njih i za mene. Inače, volim rekreativno planinariti, a posebno volim šetnje Sljemenom te sebe katkada u šali nazivam "sljemenarom".

b) zemlja s oko tridesetak milijuna stanovnika koji govore stotinjak različitih jezika opčinila me zbog srdačnosti ljudi koji možda ne žive u izobilju, ali nisu zaboravili što je ljudsko dostojanstvo i koliko je važno poštivati svoju izvornu tradiciju. Premda sam odrastao u sasvim drugačijoj kulturi u susretima s mojim sudanskim partnerima razvio sam duboko poštovanje prema njihovim običajima i dosljednosti kojom se drže svojih tradicionalnih načela. Primjerice, i za boravka u našoj kompaniji koji se oduljio na više od mjesec dana za nekolicinu njih organizirali smo u kompaniji posebnu prostoriju za molitvu, a petkom i prijevoz do džamije. Takvu susretljivost oni znaju cijeniti, a ja sam uvjeren da bez takvoga pristupa ne bi bilo niti uspješnoga poslovanja s njima. Kao pridružena članica OPEC-a ta se zemlja polako otvara prema novim poslovnim i informacijsko-komunikacijskim trendovima, što podrazumijeva nove poslovne prilike za Ericsson.

a) se nikada ne predajem. Takav pristup mi je pomogao u postizanju rezultata na "teškim" tržištima na kojima sam do sada radio. Iz iskustva znam da uporan i vrijedan rad kad-tad donosi rezultate. Današnji brzi tempo života stvorio je uvjerenje da uspjeh nije uspjeh ukoliko se ne postigne odmah i na licu mjesta, a to je zapravo rijetko moguće. Zato je moto kojim se rukovodim: Nikada ne odustaj. Povrh toga, u mom poslu važna mi je i dobra podrška kolega iz prodajne jedinice u kojoj radim te podrška kolega iz jedinica odgovornih za cjelovita komunikacijska rješenja i logistiku.

b) sam predan i dosljedan, a nakon posla volim se, jednako predano, družiti s unučicom Katarinom kojoj su sada tri godine. Moje priče iz Sudana, uz Crvenkapicu i Trnoružicu, omiljena su nam tema.