Širokopojasna povezanost korisnicima omogućuje mnoge usluge. Operatori mogu ponuditi tzv. triple play (telefoniranje, podatke i TV). Širokopojasna veza zaposlenicima omogućuje veću proizvodnost i učinkovitost i izvan radnoga mjesta. Nove vrste usluga plasirane širokopojasnim prijenosom osiguravaju veće zadovoljstvo korisnika budući da omogućuju atraktivniji doživljaj usluge. Primjeri takvih usluga su informacijske usluge, zabava, TV programi dostupni na mobilnom uređaju ili nekom drugom terminalu i usluge poručivanja. Ambicije ostvarivanja e-government programa također u mnogim državama podupiru potrebu za uvođenjem širokopojasnoga pristupa.

Postoji više izazova pred operatorima koji svojim korisnicima žele osigurati širokopojasni pristup na svakome mjestu. Jedan izazov je zemljopisni razmještaj potencijalnih korisnika. Različite tehnologije pogodne su za različite situacije, a ponekad je potrebna i politička inicijativa da bi se dosegla neka područja, najčešće se u tom slučaju radi o ruralnim područjima. Drugi izazov odnosi se na činjenicu da još uvijek baš svi ne posjeduju osobno računalo. Širokopojasni pristup se u takvim slučajevima može ostvariti i putem drugih terminala, npr. mobilnoga telefona ili TV uređaja.

Fiksni i mobilni operatori u ponudi širokopojasnih usluga imaju različite startne pozicije. Ukoliko operator želi biti uspješan, potrudit će se osigurati četiri glavne usluge - glas, brzi pristup Internetu, TV i mobilnost. Fiksni operator dodaje DSL postojećoj glasovnoj usluzi. Sljedeća usluga koja se može ponuditi je televizija. Mnogi fiksni operatori traže načine da ponude mobilnost – na primjer, prodajom mobilnih usluga bez vlastite mobilne mreže, putem mobilne mreže drugoga operatora uz potpisivanje ugovora koji definiraju takva "fiksno-mobilna partnerstva". Tako, ujedno, klasični fiksni operatori postaju operatorima virtualne mobilne mreže (MVNO - Mobile Virtual Network Operator). Mobilni operatori slijede isti put dodajući mobilni širokopojasni pristup glasovnoj usluzi. TV program putem mobilne mreže je također potencijalna nova usluga koja nudi nove prihode kompanijama uključenim u proces izrade i isporučivanja TV programa: od pretplate na sadržaj do prihoda od oglašavanja, kupovanja i raznih vrsta interakcija s korisnicima.

Na mnogim tržištima u razvoju, pak, fiksni širokopojasni pristup nije zanimljiv. Traže se bežična rješenja, a niskobudžetno rješenje u ovom segmentu je EDGE. No, širokopojasni pristup u fiksnim mrežama pokazao se kao jedna od najbrže rastućih usluga u povijesti telekomunikacija, a danas širom svijeta postoji 155 milijuna korisnika spojenih na ovaj način. Regija s najvećim brojem korisnika je azijsko-pacifička, s 41 posto godišnjega rasta. Stopa rasta u toj grani veća je i od one u mobilnoj telefoniji. Širokopojasni pristup inicijalno je bio osiguran kablovskim putem, a 1998. godine je bilo svega 2 milijuna korisnika te mogućnosti.

Uvođenjem xDSL-a, broj korisnika dosegao je 20 milijuna 2000. godine. xDSL tehnologija povećava širinu pojasa postojećih bakrenih kablova poput onih između telefonske kompanije i korisnika. xDSL prenosi digitalne impulse u visokofrekventnom području koje se ne koristi za glasovnu komunikaciju, a pretplatnicima je za korištenje potreban poseban modem. Predviđa se da će do 2009. godine biti 400 milijuna korisnika širokopojasnoga pristupa, a ta predviđanja obuhvaćaju i fiksne i mobilne tehnologije.

Širokopojasni pristup je dosta raširen u Europi (20 posto kućanstava), no ima još dosta prostora za daljnji porast broja korisnika. Tako se u 2004. broj korisnika u Europi povećao za 65 posto u odnosu na prošlu godinu, a zemlje s najvećim rastom bile su Velika Britanija, Francuska, Švicarska i Italija. Zemlja koja u Europi vodi po postotku kućanstava sa širokopojasnim pristupom je Belgija (gotovo 40% kućanstava), a vrlo blizu su i Nizozemska, Švicarska te Danska (sve s preko 35%). Vezano uz brzinu prijenosa, u budućnosti se predviđa veliko povećanje brzina silazne veze (downlink) kod europskih korisnika širokopojasnog pristupa.

Što se tiče Hrvatske, u ovom trenutku svega dva posto hrvatskih kućanstava posjeduje širokopojasni pristup (0,6% populacije). Međutim, predviđa se veliki rast broja korisnika, čemu će pogodovati pojava novih operatora i novi pravilnik o korištenju lokalne petlje te, dakako, niže cijene.

S rastom cjelokupnoga tržišta sve je više prostora za različite širokopojasne tehnologije. Nameće se jedini logični zaključak: fiksni i mobilni pristup nisu konkurencija – oni se nadopunjuju.

S. Marušić