Search
Hrvatska
Moj djelić svemira 
Dobro odrađen posao je otvaranje vrata novim mogućnostima

Tijekom njegovoga prvoga radnoga dana, a bilo je to 6. lipnja 1994., oglasio se u uredu razglas s viješću o Ericssonu kao stranom ulagaču koji će u dogledno vrijeme postati najveći dioničar poduzeća u kojemu se bio zaposlio –Nikole Tesle. Bila su to teška vremena u kojima je bio zauzet razmišljanjima o opstanku, posao je bilo teško naći pa je bio zahvalan na preporuci Elektrotehničkoga fakulteta s kojom je posao potražio u Nikoli Tesli. Danas se taj fakultet zove Fakultet elektrotehnike i računarstva, kompanija se zove Ericsson Nikola Tesla, a njegovo ime je Davor Galić.
Standard
a) je važna stvar u svemu čime se čovjek bavi. Tko si zada visoki cilj, možda ne ostvari baš sve, ali ostvari puno toga. Tako sam razmišljao i kada sam se morao opredijeliti za srednju školu. Odrastao sam u Bugojnu, a najkvalitetnije srednjoškolsko usmjerenje koje je u tom gradiću nakon školske reforme bilo otvoreno odnosilo se na elektrotehniku. Tako sam, stjecajem okolnosti, ušao u područje koje me nije posebno zanimalo. No, sve čime se čovjek intenzivno bavi na kraju i zavoli. Tako sam na kraju završio na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, na smjeru telekomunikacija i informatike.
b) je važno zadovoljiti, a kada je sredina u kojoj se nalaziš vrhunska onda trebaš stvarno uprijeti kako bi se pokazao dostojnim svoje okoline. U trenutku u kojemu spoznaš da si najbolji u okruženju u kojemu se trenutačno krećeš i radiš dobro je, ako se može, prijeći u novu sredinu i nastaviti učiti. Taj sam princip nekoliko puta u svom dosadašnjem radnom vijeku iskoristio i on mi je omogućio stjecanje različitih korisnih znanja. Pripravništvo sam odradio u bivšem Projektnom uredu, a potom sam preuzeo odgovornost za kreiranje rješenja u telekomunikacijama i njihovu realizaciju, uglavnom krstareći ruskim tržištima, Uzbekistanu, Sibiru, Bjelorusiji... Mnogo sam naučio od starijih i iskusnijih kolega koji su se bavili tim poslom, ali neka predznanja o prodaji i odnosu s kupcima sam stekao vlastitim iskustvom, radeći tijekom školovanja kao konobar, mesar, prodavač povrća – ne zbog potrebe, već zbog toga što sam želio osjetiti i tu vrst posla. Spoznao sam da prodaja rajčice i telefonske centrale počiva na sličnim principima – svaki proizvod ima svojega kupca, samo ga treba pronaći, s kupcem treba biti iskren jer «prodavanje roga za svijeću» ne može biti dugoročno uspješno, kupca i njegove želje valja uvažavati i po njima se treba ravnati. Od 1998. prešao sam u područje mobilne telefonije preuzimajući odgovornost za realizaciju projekata, na dnevnom redu našli su se GSM i UMTS rješenja i usluge.
c) i to onaj najviši mogući, obilježje je moje radne sredine. U kontaktima s prijateljima izvan kompanije uvijek naglašavam kako radim u sredini genijalaca. U Ericssonu Nikoli Tesli postoji fluid znanja između generacija i područja. Ono što naše projekte čini drugačijima od ostalih Ericssonovih projekata osjećaj je koji kreiraju svi sudionici u projektu da su dio jedne obitelji. U svojoj sadašnjoj ulozi voditelja projekata uvijek nastojim sagledati ne samo sve aspekte posla kojega upravo odrađujemo, već i postići da se svi u projektu osjećaju poštovanima i zaslužnim za krajnji ishod projekta. U tomu je presudno nastojanje da svaki član tima zna zašto je potrebno postići planirane ciljeve, ljudima mora biti jasno što se njegovom konkretnom dionicom želi postići. Znam da sam onda kada to postignem osigurao maksimalno zalaganje svakoga člana da svoj dio posla odgovorno odradi na najbolji mogući način. Brinem i o ravnoteži privatnoga i poslovnoga života, i to ne samo svojoj osobnoj u čijem postizanju mi uvelike pomaže supruga Antonija svojim beskrajnim razumijevanjem, već i ostalih ljudi s kojima surađujem. Čest prekovremeni rad i kašnjenje u dosizanju rokova znači da u organizaciji posla nešto nije u redu. To izbjegavam, a sve probleme nastojim riješiti u timu. Zato često i govorim o projektu kao o obitelji. Najveća nagrada za voditelja projekta kada kolege kod pokretanja projekta iskazuju spremnost i zadovoljstvo u preuzimaju novih odgovornosti. Sebe u toj ulozi vidim kao nekog tko je ostalim članovima na usluzi kada je to potrebno, a ne kao autoritet kojega treba neprikosnoveno slijediti.
Treba biti
a) hrabar te priznati svoju grešku i podijeliti je s drugima kako bi i oni nešto iz toga iskustva naučili.
b) dosljedan te štititi rad, nagrađujući ga adekvatno i odajući priznanja onima koji vrijedno i predano izvršavaju svoje radne obaveze.
c) otvoren i komunicirati iskreno, s pozitivnim porukama i u mislima i u riječima.
d) domišljat u kreiranju motivirajuće radne sredine jer samo zadovoljan čovjek može dati svoj maksimum.
e) profesionalan te raditi tako da se zaštite interesi kompanije i postigne zadovoljstvo kupaca.
f) u stanju kontrolirati ideje te pokazati umješnost u selekciji onih koje je moguće i oportuno realizirati.
g) usredotočen na svoj posao jer svaki kvalitetno odrađen posao je otvaranje vrata prema novim mogućnostima.
h) isključiv kada je u pitanju neodlučnost: bilo kakva odluka bolja je nego odugovlačenje u odlučivanju.
i) pošten te kada je najteže krenuti od jasnih i izravnih ljudskih odnosa.
J. Lončar