Znanstvena nagrada Mali Nobel dodjeljuje se zadnje 72 godine. Premda je veoma cijenjena u svjetskim znanstvenim krugovima, u Hrvatskoj je manje poznata. Paradoksalno je stoga da je prvi stranac koji je dobio tu nagradu, koja se inače dodjeljuje u Švedskoj, upravo Hrvat – prof. dr. Nenad Bogdanović, neurolog, izvanredni profesor na Sveučilištu Karolinska u Stockholmu. Mali Nobel mu je dodijeljen zbog važnoga doprinosa kvaliteti nastave u području neurodegenerativnih bolesti. U "Komunikacijama" objavljujemo njegov ekskluzivni prilog s temom očuvanja moždanih aktivnosti.

Pitanje koje se postavlja u području biologije ljudskoga mozga jest, koliko dugo nervne stanice mogu živjeti te koji su to faktori koji eventualno mogu produžiti njihov vijek. Uz malobrojne iznimke znamo da se nervne stanice čovjeka ne mogu nadomjestiti novim. Kompleksnost njihove povezanosti i funkcije fascinira znanstvenike, a shvaćanje funkcije mozga produbljuje se iz dana u dan uz pomoć modernih metoda vizualizacije moždane mase ili korištenjem modela na životinjama.

Jedno od zlatnih pravila koje se može preporučiti jest «Use it or loose it», ili ćemo koristiti moždane stanice ili ih izgubiti. To zlatno pravilo dobilo je potvrdu u mnogobrojnim istraživanjima. Čak i kod teških degenerativnih bolesti mozga, nastoji se koristiti mozak na što kreativniji i stimulativniji način. Bez obzira na količinu znanja koju posjedujemo, svaki čovjek može pronaći svoju kreativnu snagu i iskorištavati ju do maksimuma. Mozgu treba dati punu slobodu razmišljanja, postavljanja pitanja i odgovaranja na probleme. Mozak treba stimulirati čak i crtanjem, čitanjem, pjevanjem i ostalim aktivnostima i izvan poslovnih zadataka. Ne smije se dozvoliti da na poslu prevladava monotonija. Mnogi poslovi postaju automatizirani godinama, ali kreativnost čovjek može pronaći i u najdosadnijem poslu.

Želja za promjenom, želja za novim saznanjima, osnovni je pokretač kreativnosti i razmišljanja. Što se tada događa u mozgu? Bilo kakav stimulativni rad povećava aktivnost moždanih stanica koje reagiraju rastom svojih ogranaka i povećavanjem kontakata među stanicama. Nove informacije koje pristignu u mozak, vode k podizanju količine proteina «pamćenja», čije nakupljanje u vremenskom razdoblju od dva tjedna dovodi do strukturnih promjena stanica, rastu staničnog tijela te povećanju kontakata s drugim stanicama. Na taj način stvara se značajna strukturna «rezerva» u stanicama koja je važna pri procesu starenja i eventualnih bolesti propadanja nervnog sustava, kao što je to, primjera radi, kod Alzheimerove bolesti.

Praktičan savjet: Na svakoj dionici životnoga puta treba biti kreativan kako bi «podigli moždani kredit» s malom rentom i dugim otplatnim rokom.

Prof. dr. Nenad Bogdanović