Povjerenje u kolege pola je obavljena posla
Nižući uobičajene životne faze jednu za drugom bez zastoja, i tako ostvarujući svoj plan korak po korak Barbara Pavelić dospjela je prije četiri i pol godine u tek osnovani odjel za podatkovnu komunikaciju u Ericssonu Nikoli Tesli. U kompaniju je, doduše, došla samo s namjerom da se, na preporuku profesora s Fakulteta elektrotehnike i računarstva, obrati za pomoć oko materijala koji su joj trebali da dogotovi svoj diplomski rad, ali ubrzo nakon što je diplomirala njeni «pomagači» postali su njenim kolegama. Bio je to dobar potez, rekla bi ona.
Okruženje
a) u kojemu sam se našla zaposlivši se u Ericssonu Nikoli Tesli pokazalo se kao zdrava radna sredina, s veoma jednostavnim i bliskim odnosom između voditelja timova, odnosno, menadžera i izvršitelja. Osjetila sam to već u prvim danima svojega rada u našoj kompaniji. Kolege - mladi kao i ja ili tek koju godinu stariji, moji prvi rukovoditelji, Željko Popović i Snježana Ivezić-Torbarna - iskusni i spremni podijeliti svoja znanja s nama, područje, podatkovna komunikacija – veoma atraktivno, relativno novo i obećavajuće. Ništa nije nedostajalo za moje potpuno zadovoljstvo.
b) iz kojega sam došla u Ericsson Nikolu Teslu dobro me pripremilo za moju današnju profesionalnu ulogu: osiguravanje podrške u pretprodajnom procesu za mreže utemeljene na Internet protokolu i širokopojasne mreže. Naravno, i u samoj kompaniji u mnogočemu sam u ovih četiri i pol godine, koliko sam ovdje, upotpunila svoja znanja, ali način razmišljanja koji sam usvojila prvo pohađajući informatičko-matematičku gimnaziju, a potom i studirajući elektrotehniku temelj je na kojemu sam ta znanja nadograđivala. Kada bolje razmislim, uvijek sam upravo to i željela – obrazovati se i raditi u nekom tehničkom području, a telekomunikacije kao jedna od najbrže rastućih industrija privukle su me svojom dinamikom.
Povjerenje
a) je velika stvar, a prije svega povjerenje u sebe samoga. Vjeru u vlastite sposobnosti i realno sagledavanje vlastitih prednosti i mana smatram najdjelotvornijim putem prema profesionalnom i osobnom razvoju. Riječ je o osjećaju da vladate situacijom, a za to je potrebno znanje. Dio mojih zadataka odnosi se i na prezentacije komunikacijskih rješenja našim kupcima. Da biste taj dio posla dobro odradili morate znati puno više od pukoga nizanja tehnoloških karakteristika sustava kojega predstavljate. Svaki onaj tko je održao barem jednu prezentaciju u svom životu zna kako je granica između pozitivne treme pred nastup i totalne panike veoma tanka. Ali, onaj tko zna što i kako, nema se čega bojati. Ja se samo široko osmjehnem i kupce osvojim znanjem.
b) u kolege s kojima radiš pola je obavljena posla. Ono se gradi zajedničkim postignućima. S obzirom na to da sam izrazit timski igrač, činjenica da se veći dio posla u kompaniji odvija u timu veoma me veseli. U ovoj kompaniji uvijek ima nekog tko vam u odsutnom trenutku može dati podršku i savjet. Eto, nedavno sam se zatekla u Egiptu kao član međunarodnoga tima, zajedno s kolegama iz Amerike i Maroka, koji je radio na projektu za lokalnoga mobilnoga operatora. Radilo se i do sitnih sati ujutro, što je uz veliku odgovornost za ishod projekta gomilalo psihički i fizički zamor. U najtežim trenutcima znala bih okrenuti broj kojega od kolega u «mojoj kompaniji» i glas s druge strane ubrzo bi raspršio sav umor i brigu. Znati da se možeš za pomoć u poslu obratiti kada ti je ona najpotrebnija te da ćeš ju bez po muke i dobiti omogućuje ti da se bez straha odazoveš pozivu na sudjelovanje u bilo kojemu projektu, bilo gdje na svijetu. Rad u Ericssonu Nikoli Tesli i to podrazumijeva.
U njegovanju dobrih odnosa s kupcima
a) najvažnije je strpljenje. To je prvi korak ka razumijevanju kupčevih komunikacijskih potreba na kojemu se temelji naša ponuda. Naravno, ima tu i drugih čimbenika – zatečena infrastruktura, financijska strategija kupca, i slično, ali najvažnije je uistinu dokučiti što kupac želi postići. Kada u tomu uspijete možete svojoj kreativnosti dati maha te ponuditi rješenje koje se teško odbija. U pravilu, najsretnija sam kada uspijem kupca, a u našem slučaju to je najčešće operator telekomunikacijskoga sustava, potaknuti da shvati kakvo bogatstvo komunikacijskih mogućnosti za unaprjeđenje njegovoga poslovanja mu otvara Ericssonov svijet telekomunikacija.
b) težim stvaranju preduvjeta za situaciju u kojoj će se sve uključene strane osjećati kao pobjednici. To je jedini način da se dobri odnosi nastave i u budućnosti, a upravo to je ono što želimo.
Organizacijske sposobnosti
a) također su veoma važne u mom poslu. Bez obzira na to kakva je konkretno moja uloga u pojedinom projektu, važno je znati odrediti prioritete i imati u glavi cjelovitu sliku. Događa se katkada da se istodobno radi na više poslova, a tada je dobra organizacija i na individualnoj razini i na razini različitih timova u kojima sudjelujem od presudne važnosti. Na vlastitoj koži, u ulozi krajnjega korisnika, uvjerila sam se kako su suvremene komunikacijske mogućnosti u tome od velike pomoći.
b) važne su i u planiranju privatnoga vremena. Uz fleksibilno radno vrijeme koje je na snazi u našoj kompaniji i uz dobru organizaciju ostaje i dovoljno slobodnoga vremena za neke druge interese. Svoje slobodno vrijeme u proljeće i jesen provodim najčešće igrajući badminton s ekipom iz kompanije, zimi skijam, a ljeti se odmaram.
|
