U velikoj produkciji različitih zakona, uskoro bi mogao biti donesen jedan potpuno novi i već duže vrijeme najavljivan: Zakon o elektroničkom dokumentu. On je zapravo samo logički nastavak već donesenih Zakona o digitalnom potpisu, Zakona o elektroničkoj trgovini te potpuno novog Zakona o obveznim odnosima koji po prvi put regulira sklapanje ugovora elektroničkim putem.

Iako je Zakon o elektroničkom dokumentu još u nacrtu, zanimljivo je pogledati njegov tekst. Da vidimo što taj Zakon namjerava regulirati. On će uređivati pravo fizičkih i pravnih osoba na uporabu elektroničkoga dokumenta u svim onim radnjama i djelatnostima gdje se elektronička oprema i programi mogu primjenjivati u izradi, prijenosu, pohrani i čuvanju informacija u elektroničkom obliku, zatim pravnu valjanost elektroničkoga dokumenta te uporabu i promet elektroničkih dokumenata. No, taj se Zakon ne primjenjuje u svim onim slučajevima gdje se drugim zakonima i propisima izričito traži uporaba dokumenta na papiru. Primjer je Zakon o elektroničkoj trgovini koji nabraja slučajeve kada se traži baš papirnati dokument, npr. kupoprodajni ugovori za nekretnine, darovni ugovori, ugovori koji se moraju sastaviti u obliku javnobilježničkog akta, itd.

Važno je reći da prema ovom Zakonu elektronički dokument ima istu pravnu snagu kao i dokument na papiru, ali pod uvjetom da se njegova uporaba i promet provode u skladu s odredbama ovog Zakona.

Svaka fizička i pravna osoba svojom voljom prihvaća uporabu i promet elektroničkoga dokumenta za svoje potrebe kao i za potrebe poslovnih i drugih odnosa sa drugima. No, ako je to prihvatila, ne može odbiti prihvaćanje elektroničkog dokumenta od drugih samo zbog toga što je sačinjen, korišten i prometovan u elektroničkom obliku.

Zakon daje definiciju sljedećih pojmova: elektronički dokument; elektronički potpis; stvaratelj, pošiljatelj i primatelj elektroničkoga dokumenta; dokumentacijski ciklus, informacijski sustav, djelatnik informacijskoga sustava, informacijski posrednik i elektronička arhiva.

Elektronički dokument ima pravnu valjanost istovjetnu dokumentu na papiru ako udovoljava preciznim zahtjevima koje propisuje taj Zakon.

Svaki pojedinačni primjerak elektroničkoga dokumenta koji je potpisan elektroničkim potpisom smatra se izvornikom. Elektronički dokument ne može imati elektroničku presliku. Ako ista osoba izradi dva dokumenta istoga sadržaja, od kojih je jedan u elektroničkom obliku, a drugi na papiru, ovi se dokumenti smatraju neovisnim. Dakle, dokument na papiru ne smatra se tada preslikom elektroničkoga dokumenta.

Zakon predviđa i ovjeru ispisa elektroničkoga dokumenta na papiru u postupcima koje vode tijela javne vlasti, pa tu ovjeru obavljaju ovlaštene osobe u ovim tijelima javne vlasti, a u svim ostalim slučajevima ovjeru ispisa na papiru obavlja javni bilježnik. Izvornik elektroničkoga dokumenta kao i njegova ovjerena preslika na papiru, imaju istovjetnu pravnu snagu.

Kada zakon ili drugi propis izričito traži javnobilježničku ovjeru dokumenta na papiru, ne može se koristiti elektronički dokument ili njegova preslika na papiru.

Elektronički dokument može se prihvatiti kao materijalni dokaz u svim postupcima koje vode tijela javne vlasti, arbitraže i sudovi. Zakon ipak ovdje koristi termin «može se», a ne «mora se». Međutim, dalje kaže da podnošenje dokaza jedino u obliku elektroničkoga dokumenta ne može biti razlog njegovog odbijanja, odnosno, osporavanja. Nadalje, kod ocjene ispravnosti elektroničkoga dokumenta, moraju se uzeti u obzir pojedinosti o njegovoj izradi, pohrani, prijenosu, čuvanju, vjerodostojnosti i nepromjenjivosti. Dakle, kod davanja ocjene vjerodostojnosti, važno će biti sigurnosno okruženje izrade, pohrane, prijenosa i čuvanja elektroničkoga dokumenta.

U radnjama pri uporabi i prometu elektroničkih dokumenata može se koristiti bilo koja dostupna i upotrebljiva informacijsko-komunikacijska tehnologija, ako zakonom ili drugim propisom nije izričito određeno koja se tehnologija mora primjenjivati. Međutim, informacijski sustav koji se primjenjuje mora imati odgovarajuću zaštitu osobnih podataka. Sam Zakon određuje da se za sve radnje s elektroničkim dokumentima moraju primjenjivati odgovarajući tehnološki postupci i oprema (informacijsko-komunikacijski uređaji i programi) koji omogućuju zaštitu postupaka i elektroničkih dokumenata.

Elektronički dokumenti koji sadrže tajne podatke, predmet su posebnoga postupanja sukladno propisima koji reguliraju postupanje s tajnim podacima. Informacijska i komunikacijska oprema koja se koristi u zaštiti elektroničkih dokumenata s državnom i vojnom tajnom, obavezno se certificira od strane tijela nadležnog za poslove informacijske sigurnosti.

N. Fikeys Krmić