Daleke 1623. godine, dok stres još nije bio definiran kao neprijatelj čovjeka, William Harvey je napisao: “Svaki utjecaj na dušu koji je praćen bolom ili užitkom, nadom ili strahom - uzrok je uzbuđenju čiji se utjecaj širi i na srce”. Riječ stres popularizirao je Hans Selye objavivši 1956. godine knjigu «Životni stres». U kasnijim istraživanjima on je egzaktno pokazao da tijelo plaća visoku cijenu zbog načina na koji odgovara na stres.

Značajan doprinos upoznavanju stresa i njegova utjecaja dali su Meyer Friedman i Ray Rosenman objavivši 1974. godine knjigu «Tip A ponašanje i vaše srce» u kojoj su pokazali da su ljudsko ponašanje i odgovori na životne zahtjeve posebno povezani s nastankom srčanih bolesti.

Za razliku od ponašanja «Tipa A», koje uključuje i verbalne i neverbalne znakove nemira, nestrpljenja i neprijateljstva, osobe koje karakterizira ponašanje «Tipa B» djeluju posve različito - mirne su i opuštene, nikada ili rijetko prekidaju sugovornika, slušaju ga pažljivije, sjede naslonjene u stolici. Ponašanje «Tipa A» javlja se sa i bez stresa, no u stresu takve su osobe tipično nestrpljive, razdražljive i natjecateljski raspoložene. Friedman i Rosenman našli su da je 15% osoba iz skupine ponašanja «Tipa A» imalo srčani udar, u usporedbi sa 7% iz skupine «Tipa B» ponašanja. Kasnija istraživanja potvrdila su da je ponašanje «Tip A» jednako važan, ako ne i važniji čimbenik rizika od poznatih, klasičnih.

Stres je reakcija nadbubrežnih žlijezda na podražaj. Postoje dva osnovna tipa reakcije: uzbuna - priprema na borbu ili bijeg te kronični oprez ili budnost.

Uzbuna je kratkotrajna brza reakcija uzrokovana adrenalinom. Izlučivanjem adrenalina srce kuca brže i jače, lice se zarumeni, šećer u krvi poraste, zjenice se šire, krvni tlak raste, krv iz želuca i kože preraspodjeljuje se u mišiće, mišići se napinju, u koži se šire krvne žile, masnoće se mobiliziraju u krvotok (energija), zgrušavanje krvi je ubrzano (prevencija povreda).

Oprez je reakcija uzrokovana kortizolom. To je čista samoobrana zbog očuvanja vitalnih izvora i priprema za oluju i nestašicu. Krvni tlak raste, tijelo zadržava natrij i ostale za život važne tvari. Budnost je pojačana. Dolazi do izražaja neusklađenost krvožilnog aparata s mišićima i zglobovima. Masnoće se mobiliziraju. Povećava se broj trombocita. Smanjuje se proizvodnja seksualnih hormona. Povećava se izlučivanje želučane kiseline. Dugotrajni oprez slabi imunološki sustav.

Očito je, dakle, da stres potiče ubrzano lučenje adrenalina i kortizola. Oba hormona nadbubrežne žlijezde povisuju krvni tlak. Kortizol povećava broj trombocita i razinu kolesterola. Adrenalin povećava agregaciju trombocita, spazam inače urednih žila te kontrakciju mišićnih vlakana. Oba hormona djeluju na trombocite, posljedica su plakovi i ugrušci, a na kraju arterioskleroza.

Iz svega rečenog jasno je da su ciljni organi stresa srce i krvne žile. U razvijenim zemljama bolesti srca i krvnih žila uzrokuju smrt više ljudi nego sve ostale bolesti zajedno.

Pojam stresa, općenito, rabi se zapravo kao sinonim za dva pojma: eustres i distres. Uz to se, kao kvantitativna veličina, pojavljuje i doza kojom oni djeluju, odnosno, parametar koji predstavlja, moglo bi se reći, «otrov» ili «aktivnu supstancu» stresa. Određena doza stresa neophodna je za život. Manjak stresa nas ispunjava dosadom i umrtvljuje. Eustres ili poželjni stres predstavlja “izazov” ili “začin” životu. Samo manji broj ljudi spada u grupu hipoadrenalnih tipova koji za normalno funkcioniranje trebaju visoku dozu stresa. Ne očekuje se, dakako, da svi možemo biti vozači trkaćih automobila, kaskaderi ili tajni agenti, niti da jednako uživamo u krvavim scenama na filmu ili u životu.

Ista doza "otrova" izazvat će različite simptome kod različitih osoba. Ako je doza stresa za određenog pojedinca prevelika rezultirat će preopterećenošću i/ili gubitkom kontrole. Ni jedan od navedenih rezultata nije poželjan.

Ono što u svakodnevnom životu podrazumijevamo pod stresom, pravilno je nazvati distres. To stanje ima brojne znakove upozorenja:

 previše rada, osjećaj prezauzetosti,

 preuveličavanje ili poricanje problema,

 teškoće koncentracije, ograničena fleksibilnost misli,

 pretjerivanje u isticanju važnosti vlastitih aktivnosti sebi i drugima,

 sumnjičavost, razdražljivost, osjećaj preosjetljivosti,

 neobaziranje na simptome,

 napetost, nesigurnost, tjeskoba, nemir, duševni zamor,

 osjećaj bezvrijednosti, apatija, osjećaj žalosti, gubitak zadovoljstva,

 osoran, obramben, svadljiv ili ljutit stav.

Distres ima i znakove promjena u ponašanju:

 rad do pretjeranosti,

 navike do pretjeranosti: alkoholizam, lumpanje, kartanje, promiskuitet,

 izbjegavanje posla, obveza i osoba,

 oslanjanje samo na sebe,

 poteškoće u prihvaćanju odgovornosti,

 zanemarivanje izgleda i higijene.

 pretjerana zabrinutost ili potpuno negiranje bolesti,

 problemi sa zakonom: zaduživanje, kazne u prometu,

 nemogućnost samokontrole,

 sklonost nezgodama,

 administrativni problemi,

 kašnjenje na posao,

Kao posljedica distresa pojavljuju se i tjelesni znaci:

 fizička iscrpljenost

 više bolesti

 česte bolesti

 samoliječenje uz preveliko uzimanje nekih lijekova

 psihosomatske smetnje: ubrzan ritam srca, lokomotorne tegobe: fibromialgije, bolni sindromi, nesanica, glavobolja, nervoza, mučnina, promjene apetita, gubitak ili dobitak tjelesne težine, loša probava, promjena stolice te seksualni problemi.

Dr. med. Božena Kuk

Napomena: Nastavak ovoga zanimljivoga i poučnoga članka objavljujemo u idućem broju "Komunikacija".