Današnja globalizirana komunikacija omogućava jezične dodire bez obzira na zemljopisnu udaljenost i utjecaj velikih svjetskih jezika, osobito engleskog je sve veći.
Slušajući jezik kojim se već neko vrijeme govori u našoj tvrtki, pitam se o kakvoj je to jezičnoj leguri riječ. Mislim pritom na deformirane oblike engleskih riječi u usmenom izražavanju na hrvatskom, kao što su npr. "benefiti", što će reći "pogodnosti", pa "juniti", "leveli", "area", sve izgovoreno baš tako kako piše, pa "provajderi", spominju se dokumenti u "fajlu", pa osoba odgovorna za "kontrakt".
Na "mitingu", tj. na sastanku dogovara se to i to, s tim da ovaj "miting" nema nikakve veze s onim negdašnjim javnim političkim skupovima koje smo nazivali mitinzima. Nadalje, ljudi sasvim spokojno kažu da je na "agendi" to i to (pri čemu engleski "agenda" nije ništa drugo doli dnevni red nekog zbivanja), pojedinci šalju "riporte" i "mejlove" umjesto izvještaja i elektroničkih pisama ili pošte, tu su "iventi" i "kost centri", pri čemu engleska riječ "event" znači "događaj", a u poslovnom se svijetu tom riječju označava poslovna priredba, dok je ovo drugo "troškovni centar", odnosno račun na kojem se evidentiraju troškovi nekog odjela.
Tvrtka ima za svako područje interesa svoju "polisi", što će reći politiku ili način postupanja, zaposlenici se pri radu na računalu služe raznim "tulovima", dakle alatima, a za određena razdoblja određuju se "golovi", pri čemu nije riječ o nogometnim zgodicima već o ciljevima koje treba postići. Govori se o "insajderima", dakle onima koji su dobro upućeni u nutarnje prilike tvrtke, te o "vendorima", tj. dobavljačima. Doista začuđuje da se kraj dobrih i živih hrvatskih riječi nepotrebno navode deformirane engleske koje sadržajno ne donose ništa nova. Ovdje dakako ne navodim mnoge engleske termine, npr. iz suvremene komunikacijske tehnologije, kojima tek treba naći hrvatski ekvivalent.
