Search
Hrvatska
Pokažimo što znamo 
Sa znanjima o SIP-u u Bangkok

Nevenka Biondić i Vlado Vrlika, zaposlenici ETK Instituta za telekomunikacije, dobili su priliku i iskoristili je da, zajedno s kolegom iz Ericssona u Tajlandu, Chanchai Chiawwanichakulom, predstavljaju Ericsson na radionici u organizaciji Thailand Telecoma (TOT) na temu "Protokoli u mrežama nove generacije" od 22. do 26. travnja 2006. Na taj skup u Bangkoku ih je odvelo znanje o protokolu za inicijaciju sesije (SIP - Session Initiation Protocol).


Pozadina te druge po redu TOT-ove radionice je namjera ovoga operatora da objavi natječaj za modernizaciju fiksne mreže i prijelaz na NGN TISPAN arhitekturu. Ericsson, naravno, ima što ponuditi. TOT ima kontrolu nad kompletnom nacionalnom fiksnom mrežom koja se temelji na Ericssonovoj opremi, dok je njegovim lokalnim konkurentima zanimljivija mobilna (PLMN) mreža. No TOT osim fiksne mreže ima udio i u GSM nacionalnoj mreži, a jedini je operator s 3G koncesijom u Tajlandu.

 

Na TOT-ovom skupu su sudjelovali predstavnici operatora i gospodarstvenika s lokalnoga tržišta, istraživačko-razvojnoga sektora te kompanija Lucent, Siemens, Ericsson, Huawei te ZTE. Alcatel i Cisco se nisu odazvali. Radionica je trajala dva radna dana, a tijekom uvodne sjednice V. Vrlika predstavio je sadržaj preporuke ITU-T Q.1912.5 koja određuje međudjelovanje protokola SIP ili SIP-I te protokola PSTN ili BICC. No, glavna aktivnost i svrha tog skupa je bila davanje izjave o svakom pojedinom poglavlju preporuke od strane svakog proizvođača pojedinačno. U tom je dijelu do izražaja došlo odlično znanje N. Biondić - o toj preporuci i implementaciji protokola SIP i SIP-I (EIN 3.1) ona zna najviše u Ericssonu.

 

Nakon posla - turizam
Posjet Tajlandu je iskustvo koje se pamti i vizualno i osjetilno. Temperatura i klima je tropsko-monsunska, pa Europljane po ulasku u zemlju dočeka temperaturni šok i zapljusne vlaga od nekih 80%. Kao stranac prvo uočavate Thai pismo. Bangkok je velegrad, od zračne luke do centra nižu se poslovne zgrade i neboderi gotovo punih 20 km. Prometna gužva je neopisiva, čak toliko da se Zagreb u usporedbi s njim doimlje prozračnim.


Tajland mnogo zahvaljuje turizmu, ponajviše ima tu Japanaca i zapadnjaka, ali eto našlo se i Hrvata. Ne biste vjerovali, ali u hotelu smo sreli još dvoje iz Hrvatske.


Tajlanđani su veoma ljubazni, i međusobno i prema strancima. Bez obzira na relativno siromaštvo, klasne razlike i veličinu Bangkoka, nećete osjetiti nervozu, viku, mrke poglede ili strah kad se nađete u gomili, na ulici, autobusnom stajalištu ili trgu. Budistički hramovi su bogatstvo tog grada, službeno zvanog Krung Thep (Grad anđela). Budizam je sveprisutan, i kao religija kao i način razmišljanja. Kada ulazite u hram skidate obuću i zajedno s ostalim stotinama posjetilaca tapkate po toplim pločama. Thai arhitektura klasičnih kuća, palača i hramova je specifična i prepoznatljiva. Svojom veličinom i značajem ističe se Velika kraljevska palača s hramom (Wat Phra Kaeo) izgrađena na prijelazu 17. i 18. stoljeća.

 

Ako želite osjetiti bilo grada angažirat ćete, za male novce (Thai baht), nešto što nazivaju "tuk-tuk" - ulični taksi pogonjen motociklom.


Tajlandska hrana može vam se učiniti opasno ljutom, a ponekad takva i jest (kušao sam jednu ... juhu), ali općenito radi se o iznimno kvalitetnim i zdravim obrocima.

 

Tajlanđani znaju ili su čuli za Hrvatsku. Znaju, recimo, za Cro-Copa (full-contact), nogometaše, da je zemlja prije par godina izašla iz rata, kao i to da govorimo slavenskim jezikom, ali nekako čudnim: ime zemlje na engleskom zvuči im kao Rusija - "rušša", "rašija", "Kroejša" … ah, da (osmijeh).

 

V. Vrlika