Nošeni brzim životnim tempom često i ne promišljamo dovoljno duboko o događanjima oko nas, o ljudima koji nas okružuju, o nama samima. Rast standarda mnogo je dodao, ali i mnogo oduzeo kvaliteti života – ovisi kako gledate i što očekujete. Svjesno se posvetiti samorazvoju znači upravo to – graditi novu dimenziju kvalitete življenja, baš kako je učinio Goran Škugor, rukovoditelj jednoga od operativnih odjela u Institutu za telekomunikacije lociranoga u Splitu.

a) je tu, treba ju iskoristiti. Kao netko tko radi u telekomunikacijama, i tko je, slobodno mogu reći, upoznat s komunikacijskim trendovima i prije no što oni zažive na tržištu s obzirom na to da radim u razvoju i istraživanju, svjestan sam kako je moć suvremenih komunikacija velika. To je velika pogodnost današnjega načina življenja i bili bismo oholi kada bismo to odbacili. Ali treba tu biti i oprezan, ne dozvoliti da postanemo robovi dostupnosti, informiranosti, tehnologije. Ali, kako odrediti granicu koja će baš nama odgovarati?

b) je moćna, široko rasprostranjena i svojim magičnim utjecajem u velikoj mjeri dokida stvarnost oko nas. To često rezultira pogoršanjem odnosa sa našom stvarnom okolinom te okretanjem virtualnomu komunikacijskom okruženju. Posljedice takvoga odabira mogu biti kobne, jer ne živimo na Internetu već među stvarnim ljudima, u stvarnim gradovima u stvarnim stanovima i kućama, odnosno u svijetu koji ima određene fizičke granice, dok je na "mreži svih mreža" sve moguće.

a) je izvor moje energije i životnoga smisla moja obitelj, supruga i osmomjesečni sinčić Toma. Oni su moj orijentir i moja snaga.

b) sam se prije više godina, na poticaj kolege iz kompanije priključio radu jednoga splitskoga aikido kluba. Riječ je o japanskoj borilačkoj vještini i životnoj filozofiji koju ocrtavaju tri sloga u nazivu ai-ki-do, što u slobodnom tumačenju označava način postizanja ravnoteže duha, uma i tijela. Mislim da nam u današnjem užurbanom životnom tempu ta ravnoteža i njeni mnogobrojni aspekti veoma nedostaju. Tek svjesnim obraćanjem pozornosti tomu problemu te racionalizacijom korištenja svojega vremena možemo joj se približiti. Postići je? Moguće je na trenutke, ali ne i kao trajno stanje jer je tempo nesmiljen. No, to ne znači da se trebamo prestati truditi.

a) rukovoditelj odjela nastojim principe po kojima je ustrojen moj vlastiti svjetonazor prilagoditi i primijeniti u Ericssonovoj korporativnoj kulturi. Smatram da je odgovornost svakoga zaposlenika, kao i mene osobno, da se prema našim radnim zadacima odnosimo profesionalno i učinkovito i time ostvarimo dvije važne stvari: kvalitetne rezultate i slobodno vrijeme koje ćemo posvetiti našim obiteljima i privatnom životu. Stoga je izuzetno važno posao dobro planirati i organizirati tako da sve važnije dimenzije života naših suradnika "imaju šansu". U zadnje vrijeme, traži se maksimalna angažiranost naših stručnjaka, no iza tih zahtjevnih perioda trebalo bi doći razdoblje opuštenijega rada kada se analizira postignuto i uči na greškama i na dobrim potezima te se pripremamo za nove izazove. Zadatak nas rukovoditelja je da ostvarimo takav način rada, koliko je god moguće s obzirom na količinu posla. Uz takav pristup, vjerujem, svima nama omogućen je razvoj i kada je riječ o profesionalnom aspektu našega života i kada je riječ o našoj privatnosti.

b) djelatnik kompanije koja raste, razvija se i u zadnje dvije godine pojačano zapošljava nove inženjere elektrotehnike i računarstva nastojim djelovati tako da se svi u timu osjećaju korisnim i cijenjenim članovima naše zajednice. Kako dosta čitam o temama samorazvoja, upravljanja ljudskim potencijalima te popularne psihologije naišao sam u literaturi i na generacijsku podjelu rođenih u zadnjih pola stoljeća. Riječ o četiri grupe radno aktivnih ljudi koji su prisutni i u Ericssonu Nikoli Tesli. Svoja zapažanja o tomu podijelio sam i s djelatnicima kompanijine jedinice za Upravljanje ljudskim potencijalima, pravne poslove i organizaciju te mi je drago da je ova podjela spomenuta više puta u različitim prilikama predstavljanja strukture zaposlenika naše kompanije.

a) je moj rodni grad, u njemu sam se školovao i našao idealnu kompaniju i radno mjesto po mojoj mjeri. Ne bih mijenjao Split za neko drugo mjesto. Iako Zagreb nudi veći izbor kazališnih predstava, izložaba i mjesta za izlaske, Split ima neke druge prednosti kao što je more, mediteranski ugođaj, laganiji ritam života, život na otvorenome… Povrh toga za kretanje Splitom treba mi manje vremena nego za kretanje Zagrebom, što znači da mi je lakše naći prostora za svoje ostale interese.

b) …ski Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje solidno me je pripremio za posao i usadio mi je širinu sagledavanja u struci u kojoj radim. Sa zaposlenjem u Ericssonu Nikoli Tesli, međutim, učenje se nastavilo. Upoznavanje specifičnosti Ericssonovih rješenja, usluga i sustava odvelo me je svojedobno i u Stockholm gdje sam sedam mjeseci sudjelovao u izradi simuliranog AXE sustava na UNIX platformi.

a) je prelijepa zemlja koju sam imao prilike upoznati, a supruga i ja čak smo se tamo i vjenčali okruženi laticama cvijeća i posebnom atmosferom mira, razumijevanja, sreće.

b) je zemlja koja inspirira na samorazvoj, na promišljanje svojega mjesta u svijetu. Ta poniranja u sebe iz kojih crpim energiju za današnji užurbani životni tempo dragocjeni su mi putokaz u budućnost.

J. Lončar