Metaforičko je izražavanje odlika pjesničkog i proznog izričaja, no prisutno je i u svakodnevnom izražavanju
U novinskim napisima o gospodarskim temama u zemlji i svijetu nađoh ovakve naslove i izričaje: «Banke na prangeru (tj. sramotnom stupu)», «Koga će upepeliti (tj. pretvoriti u pepeo) monetarni vatromet», piše zatim da zabrinjavajući prirast vanjskog duga izaziva «poremećaje na vezama» između «Katančićeve i Trga burze». Tvrdi se, nadalje, da država jest ili nije «generator vanjskog duga», ovisno o tomu potječe li tvrdnja od ministarstva financija ili iz Narodne banke, ističe se da je teško izaći iz «fiskalnih gudura» te da fiskalna i monetarna vlast ne mogu jedna bez druge učinkovito djelovati jer «putuju na istoj splavi». Tekstopisac nadalje pita «ne režu li banke granu» na kojoj su «savile gnijezdo velikog rasta kreditirajući potrošnju a ne proizvodnju». Piše nadalje da je država ostavila Hrvatsku narodnu banku «na poreznom cjedilu», jer se mora nositi s «bujicom deviza» čiji «val podiže kunu u aprecijacijske visine», a izvoznike potiskuje u «živi pijesak uzaludnog posla» te bi se mogla opasno zaljuljati «cijela krošnja kamatnih stopa», a možda i aktivirati «okidač na inflacijskoj spirali». U drugom tekstu spominje se «injekcija od nekoliko milijuna kuna», očekuje se «zeleno svjetlo» od Vlade, govori se o «raljama statističke hirovitosti» te mjerama koje jesu ili nisu «kočnica razvoja», ili ih se pokušava «srušiti niskim udarcima», govori se o opasnostima «svjetske internetske tržnice» koja privlači «armije kupaca» usprkos nesigurnom poslovanju. Saznajem da je Luksemburg «raj za umirovljenike», da će određenom promjenom poslovanja prestati «bacanje novca kroz prozor» te da se «zahuktava rat operativnih sustava» a time se misli na tržišno nadmetanje tvrtki Microsoft i Apple. Daljnji naslov pita je li «ugrožena budućnost eura» i kaže da je politika europske centralne banke «na klimavim nogama».
Očito je da su svi ovi izrazi upotrijebljeni u prenesenom značenju: statističke ralje u odnosu na lavlje, injekcija kojom se ubrizgava ljekovita tekućina u tijelo, ali i novac u dijelove gospodarstva gdje je to potrebno, generator kao uređaj za proizvodnju električne energije nasuprot državi koja stvara vanjski dug, živi pijesak u kojem se nepovratno tone kao i u uzaludnom ili nemogućem poslu, itd.
Metafora i metaforičnost
Općenit naziv za ovakve mikrostrukture jezika, a koji je preuzet iz grčkog, jest metafora. Metaforičko je izražavanje odlika kako pjesničkog jezika, tako i proznog izričaja, no kako primjeri pokazuju, prisutno je i u svakodnevnom izražavanju. Zdenko Škreb piše u Uvodu u književnost da «jezični znak kao suvereno sredstvo ljudskoga intelekta u njegovu spoznavanju i svladavanju stvarnosti, ne prenosi samo obavijesti o stvarnosti u kojoj se nalazi govornik, nego prenosi i obavijesti s njegovim osjećajima; njegova je funkcija da izražava i te osjećaje». Škreb nadalje piše da za razliku od znanstvenoga stila koji se strogo drži uobičajenog načina izražavanja «individualni afekt teži za tim da se izrazi nečim jedinstvenim i neobičnim» pa su se jezičnom praksom ustalile određene jezične mikrostrukture za izražavanje osjećanja.
Metafora ima više tipičnih jezičnih oblika, često ima sintaktički oblik definicije, npr. u tvrdnji da je država «generator duga». Nesporazumi između Katančićeve i Trga burze zapravo jesu nesporazumi između Ministarstva financija i Narodne banke i takva se mikrostruktura jezika u kojoj se uobičajeni izraz zamjenjuje novim koji je s njim u vezi naziva metonimija. U pitanju je li «ugrožena budućnost eura» misli se zapravo na budućnost Europske unije i takva se jezična mikrostruktura u kojoj dio stoji umjesto cjeline naziva sinegdoha. Metaforičko je izražavanje odvajkada dio jezika i nalazimo ga u najstarijim sačuvanim pisanim spomenicima.
