Davor Pribanić, stručnjak koji radi u Centru za razvoj kompetencija Ericssona Nikole Tesle čitateljima «Komunikacija» poznat je kao «putujući predavač». Javljao nam se već nekoliko puta s raznih strana svijeta na koje ga je nosilo njegovo znanje o suvremenim telekomunikacijama, a poglavito znanje o M-MGw R3 (Mobile Media Gateway) rješenju. U lipnju ove godine boravio je desetak dana u Južnoafričkoj Republici.
Na jugu afričkoga kontinenta, u Johannesburgu i okolici, boravio sam između 10. i 20. lipnja. «Poletjeh» iz Frankfurta, a niti deset sati leta nije uspjelo ugasiti moje uzbuđenje s kojim sam se otisnuo u čarobnu i mističnu Južnoafričku Republiku.
Moje putovanje, premda poslovne prirode, omogućilo mi je da doživim nešto od magične privlačnosti Afrike o kojoj se već stoljećima raspredaju zanimljive priče. Nakon proučavanja raznih putopisa, crtica iz Afrike i beletristike s radnjom smještenom na tom uzbudljivom kontinentu došlo je i to putovanje. Iskreno, dojmovi «s terena» se ne daju usporediti ni sa čim pročitanim – Afriku bi svatko trebao doživjeti za sebe.
Prvo posao…
Konkretan povod mojega odlaska u Južnoafričku Republiku bilo je predavanje o M-MGw R3 (Mobile Media Gateway) rješenju, mojoj omiljenoj temi s kojom sam do sada obišao već dobar dio svijeta. Tečaj u trajanju od 4 dana i ovaj put organiziran je za lokalnog mobilnog operatora. Taj južnoafrički kupac Ericssonovih komunikacijskih usluga i rješenja na tečaju je bio predstavljen grupom veoma zahtjevnih i dobro obaviještenih predstavnika koji su tijekom tečaja postavljali brojna i precizna pitanja. Južnoafrička Republika gospodarski je najrazvijenija afrička zemlja s velikim prirodnim bogatstvima i dosta dobro razvijenom infrastrukturom. O tomu govori i podatak da gotovo četiri stotine stanovnika od njih tisuću posjeduje mobilni telefon.
… pa onda zabava
Pomislivši kako me put neće tako skoro nanijeti u taj dio svijeta, nakon tečaja odvezao sam se autom u Dulstrom, mjesto popularno kao vikend odredište. Tamo sam boravio četiri dana na farmi s jezerima na kojima se love pastrve. Nisam propustio otići u obližnji nacionalni park Kruger na safari. Išao sam i u manje parkove gdje možete maziti i hraniti divlje životinje. Ne znam hoćete li mi povjerovati kako je igra s mladim lavovima doživljaj koji ću pamtiti dok sam živ. Prošao sam neka povijesna mjesta gdje su davno ratovali Buri i Englezi, ali sam se zapravo istinski trudio da u kratko vrijeme upijem što više od afričkoga suvremenog načina života. Slika koju ljudi imaju o Africi nije ni blizu onomu što se «dolje» može vidjeti. Rand, lokalna valuta, je otprilike iste vrijednosti kao i kuna (uspoređujemo li ih s dolarom), ali je život jeftiniji, pogotovo ponuda u restoranima, ali i druge svakodnevne potrepštine. Prekrasna zemlja i klima. Sada je zima, što znači da temperatura noću padne na nula stupnjeva Celzijusa, ali po danu ona naraste i do 25 stupnjeva. Rekoše mi da tijekom sljedeća tri mjeseca neće pasti ni kapi kiše.
No da ne duljim, zaključujem kako je Južnoafrička Republika najljepše mjesto koje sam posjetio do sada, a nije baš da nisam putovao … Italija, Irska, Brazil, Kanada, Švedska ...
