Prisjetimo se, stres smo u prošlom broju lista definirali kao reakciju nadbubrežnih žlijezda na podražaj. Napomenuli smo i to kako postoje dva osnovna tipa reakcije na stres: uzbuna - priprema na borbu ili bijeg te kronični oprez ili budnost. Premda je određena doza stresa neophodna za život, prekomjerna izloženost stresu može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih tegoba ili čak biti i pogubna. U nastavku slijedi daljnje razmatranje problematike stresa, izniklo iz pera doktorice medicine Božene Kuk.

Organizacija National Institute for Occupational Safety and Health (NIOSH) tvrdi da problemi na poslu više koreliraju sa zdravljem nego ijedan drugi čimbenik, uključujući financijske i obiteljske probleme. Značajan dio ispitivanog uzorka Amerikanaca definira svoj život ekstremno stresnim. Rezultati velikih studija govore da:
- 40 % populacije živi vrlo ili ekstremno stresno (Northwestern National Life)
- 29 % populacije živi jako ili ekstremno stresno (YALE University)
- 26 % populacije često ili vrlo često izgara od stresa (Famylies ET Work Institute).
Ovi podaci upućuju na raširenost stresa u suvremenom društvu. Njega, očigledno, nisu pošteđeni niti zaposlenici Ericssona Nikole Tesle, kompanije koja kao dio globalnih telekomunikacija i sudionik u suvremenom načinu rada i života sa svijetom dijeli i nepopularni i sve više zabrinjavajući trend izloženosti stresu.

Uzme li se u obzir da su izjave ispitanih djelatnika ETK izravni pokazatelji, u kompaniji samo 6% djelatnika prepoznaje i priznaje stres kao dijagnozu. U stresu je samo nekoliko muškaraca mlađih od 40 godina (analizirana je skupina od 250 djelatnika ETK - u uzorku je 46 osoba starijih od 50 godina). Neizravni pokazatelji daju, međutim, drugačiju sliku. Brojne dijagnoze bolesti i stanja konstatirane na sistematskim pregledima ili pregledima u redovnoj ambulanti (politopna simptomatologija te brojne terapijske i dijagnostičke intervencije) dokaz su da je stres u ETK značajno prisutan. Imunološki disbalans je česta dijagnoza. Gubitak samopouzdanja i smetnje koncentracije nerijetke su pritužbe, frustracije u domu i na poslu su česte.

Da bismo nešto mogli terapijski zahvatiti nužno je prepoznati bolest ili stanje, prihvatiti dijagnozu i uvesti terapiju. Sve se to odnosi i na stres. Pri tomu je za isključivanje ili ublažavanje posljedica stresa jako značajna samokritičnost i samodisciplina. Naučimo kontrolirati sebe, uzmimo svoj život u svoje ruke. Tada nećemo biti zabrinuti i nećemo se bojati gubitka ravnoteže. Odgovornost za osjećaje i djela daje nam osjećaj vlasti nad samima sobom, a to nam omogućuje da ovladamo stresom. Ne treba insistirati nad kontrolom okoline. Nužno je pronaći put ka uživanju života. Treba naučiti kontrolirati naše odgovore na stres. Obraćajmo se konstruktivno prema sebi, razjasnimo vlastite vrijednosti i vlastiti udio u našem životu. Samo mi sami možemo izabrati najprikladniji način.

Savjeta o načinima odolijevanja stresu nikada dovoljno. U ovoj prigodi evo tek nekoliko kratkih i jednostavnih prijedloga:

- Ne trošimo energiju na ono što se ne može promijeniti, niti kontrolirati.
- Budimo produktivni, a ne autodestruktivni.
- Programirajmo samo pozitivne poruke.
- Prepoznajmo vlastite vrijednosti.
- Naša očekivanja moraju biti ostvariva ali i dovoljno visoka da nas stimuliraju.
- Nađimo cilj, odvažimo što možemo napraviti sami, a što nam nudi okolina.
- Opustimo se.
- Prepoznajmo naše vlastite znakove stresa.
- Poboljšajmo tjelesnu izdržljivost fizičkim aktivnostima.
- Nađimo vremena za dokolicu i uživajmo u onome što nas veseli, bez grižnje savjesti.

Dr. med. Božena Kuk

Sauter S., Hurrell J., Murphy L. & Levi L. (1997): Psychosocial and organizational factors. In: Stellman, J., ed. Encyclopaedia of Occupational Health and Safety. Vol. 1. Geneva, Switzerland, International Labour Office, pp. 34.1-34.77.
Demarin V. (1993): Ključ za zdrave dane - mozak i žile bez mane. Medicinska biblioteka, IK Naprijed, Zagreb.
Prilog - Lista Friedman-Rosenmanovih kriterija

Značajan doprinos upoznavanju stresa i njegova utjecaja dali su Meyer Friedman i Ray Rosenman objavivši 1974. godine knjigu «Tip A ponašanje i vaše srce» u kojoj su pokazali da su ljudsko ponašanje i odgovori na životne zahtjeve posebno povezani s nastankom srčanih bolesti. Za razliku od ponašanja «Tipa A», koje uključuje i verbalne i neverbalne znakove nemira, nestrpljenja i neprijateljstva, osobe koje karakterizira ponašanje «Tipa B» djeluju posve različito - mirne su i opuštene, nikada ili rijetko prekidaju sugovornika, slušaju ga pažljivije, sjede naslonjene u stolici. Friedman i Rosenman našli su da je 15% osoba iz skupine ponašanja «Tipa A» imalo srčani udar, u usporedbi sa 7% iz skupine «Tipa B» ponašanja.

Obilježja ponašanja «Tipa A»:
- planirate sve više aktivnosti u sve manje vremena,
- sve se manje zanimate za okolinu i lijepe stvari oko vas,
- požurujete govor drugih,
- postajete nevjerojatno razdražljivi kad ste prisiljeni voziti za automobilom za koji mislite da presporo vozi,
- gestikulirate za vrijeme govora,
- često se lupkate po koljenu ili brzo udarate vrhovima prstiju,
- izražavate se žestokim riječima ili često upotrebljavate neprilične riječi,
- strogo pazite, do fetiša, da nikad ne zakasnite,
- teško vam je sjediti i ne raditi ništa,
- igrate gotovo svaku igru da pobijedite, čak i kad igrate s djecom,
- mjerite osobni uspjeh i uspjeh drugih ljudi brojevima,
- puckate usnicama, klimate glavom, stišćete šake, lupate o stol i jako uvlačite zrak kod govora,
- postajete nestrpljivi kad drugi rade stvari koje biste vi mogli napraviti brže i bolje,
- brzo trepćete očnim kapcima i podižete obrve kao da imate tik.