Elektronika je bila i ostala
a) zvijezda koju slijedim. Još kao dječak zainteresirao sam se za tu granu ljudske djelatnosti jer sam veoma rano spoznao da danas gotovo i nema područja u kojima ona nije primjenjiva. Za vrijeme studiranja usmjerio sam se prema jezicima za programiranje, a posebno njihovoj primjeni na neuronske mreže. Počeo sam raditi i kao asistent na sveučilištu u Caliju, kolumbijskom gradu u kojemu sam odrastao i studirao, a neko vrijeme sam radio i kao nastavnik. Uvijek sam volio i telekomunikacije, ali nikada nisam imao priliku za dublje proučavanje ovog područja. Istina, tijekom studija imao sam mogućnost odabrati i neke predmete iz domene telekomunikacija, pa sam ponešto i iz ove grane naučio. Ta mi znanja uvelike danas pomažu u mom poslu u splitskom dijelu Instituta za telekomunikacije.
b) ne samo profesionalno zanimanje, već i sasvim privatni interes, hobi, koji zauzima i dosta mojega slobodnoga vremena. Nisu stoga rijetki dani tijekom kojih i iza posla ponovno sjednem za računalo. Posebno je to bilo tako po mom dolasku u Hrvatsku, kada sam veoma slabo znao jezik i kada nisam poznavao baš puno ljudi u Splitu. Tada sam, međutim, shvatio da nikada neću niti naučiti dobro govoriti hrvatski niti steći prijatelje budem li se "družio" samo s računalom, pa sam prorijedio sate hobističkoga programiranja i više se usredotočio na jezik i ljude oko sebe. Osim programiranja volim i putovati, pa kada god mi se pruži prilika posjetim novo mjesto … i eto prilike za komunikaciju i stjecanje novih prijatelja.
A ljudi u Hrvatskoj i zemlja sama
a) veoma su različiti od okruženja u kojemu sam odrastao. Katkada za šetnje Splitom čini mi se da se ipak javljaju sjećanja na detalje iz najranijega djetinjstva kojega sam tu proveo. Neki detalj zgrade ili miris koji do mene zna nenadano doprijeti u prolazu podsjete me na to da sam nekada tu već bio. Čudan je to osjećaj, koji me na neki način veže s precima. Moj otac je Hrvat, a moja majka je rodena u Kolumbiji, ali također ima hrvatske korijene jer joj odavde potječe otac.
Moja odluka da se vratim u domovinu temeljila se na višegodišnjoj želji koja se konačno ostvarila koncem 2004. godine.
U početku nisam znao da Ericsson Nikola Tesla ima svoje urede i u Splitu, a kada sam saznao, odlučio sam predati svoj životopis. Bila je to za mene izvrsna prilika da svojim elektroničkim i programerskim znanjima podržim aktivnosti toga dijela kompanije, ali i da sam puno toga naučim, posebno iz domene telekomunikacija, te da radim posao koji volim. Trenutačno radim kao softver dizajner u sklopu razvojnih projekata u ETK Institutu za telekomunikacije.
b) imaju poseban šarm te o njima, s pozicije svojevrsnoga stranca koji tu živi, mogu istaći dosta pozitivnih stvari. Kolumbija je država s tropskom klimom, fauna i flora su vrlo raznolike, ali tamo nema razlika u godišnjim dobima. Postoji, međutim, velika različitost rasa te se u tom šarenilu mogu sresti iznimni i zanimljivi ljudi. Ali, postoji i velika sličnost između dvije države, a ona se sastoji u ljubavi i strasti prema životu te želje svake osobe da što više pridonese za svoju domovinu.
Raduje me
a) kada ostvarim određeni cilj i ne ljutim se na mnoge stvari, jer sam prilično tolerantan. Ono što me uvijek može naljutiti je nepravda, ali uvijek stvari gledam s optimizmom. Nastojim izvući pouku iz svojih grešaka, recimo nestrpljiv sam kada ne mogu brzo završiti određeni cilj - na primjer naučiti dobro govoriti hrvatski. Svjestan sam da s nestrpljenjem neću ništa riješiti, već tek upornim radom pa se trudim biti dosljedniji i razumniji u postavljanju osobnih ciljeva.
b) što radim u kompaniji koja svoju reputaciju gradi na inovativnosti, okrenutosti ka budućnosti te što u tom pogledu slijedi trag genija Nikole Tesle. Mislim da je Tesla po svom načinu razmišljanja naš suvremenik. Sa svojim izumima on je bio ispred vremena u kojem je živio, a naš današnji način života dugujemo upravo njemu.
J. Lončar
