Ivan Skuliber, kandidat za budućega doktora znanosti u području računarstva, nakon završetka studija zaposlio se u Ericssonu Nikoli Tesli i počeo se baviti brdskim biciklizmom. Plakat o speleološkoj ekspediciji "Madagascar 2000" kojega je zamijetio u našoj kompaniji zaintrigirao ga je, no u tome trenutku nije se odlučio za sudjelovanje u ekspediciji. Ponukan izazovima istraživanja prirode učlanio se u planinarsko društvo "Velebit", a u međuvremenu je završio i speleološku školu.
Prekretnica se dogodila 2003. s izletom na Triglav. Ivan je bio opčinjen bojama i ugođajem. Triglav je bio uvod u jedan novi svijet koji je nudio toliko toga zanimljivog: spektar duginih boja, prekrasne krajolike, pogled s vrha…
Ovaj sport za Ivana znači osim zdrave aktivnosti i mnogo više pa tako Ivan kaže: "Jako volim izazove. Na fakultetu sam imao strah od visine, bilo mi je nezamislivo nagnuti se kroz prozor i pogledati dolje. Uz pomoć alpinizma u potpunosti sam se oslobodio ovog straha." I dodaje: "Posebno mi se sviđa spuštanje, veći je izazov za tijelo jer je lakše penjati se. Specifičnost kod spuštanja je (ukoliko se radi o ozbiljnijim usponima) da sa svakim udisajem zrak postaje gušći i čovjek se osjeća sve odmorniji."
Od značajnijih uspona Ivan navodi zimski uspon na Jalovec u Sloveniji, 2645 metara visok, no iznimno težak. Svladao je i najviši austrijski vrh koji broji 3798 metara, Grossglockner, preko grebena Stuedelgrat. Dragi su mu i usponi po grapama (planinski žljebovi ispunjeni snijegom) i zaleđenim slapovima. No, njegova najveća avantura do sada dogodila se ovoga ljeta.
Ivan je s dvojicom članova "Velebita" krenuo u Središnju Aziju. Njihovo odredište bilo je Pamirsko (Pamir na perzijskom jeziku znači "krov svijeta") gorje, u zemlji s više rasa, različitih kultura i povijesnih utjecaja, a tu je i jedno od naših tržišta, Kirgistan. Tim je morao nabaviti dozvole za ulazak u zemlju, kao i pogranične dozvole jer su kazne visoke ukoliko ih ne posjedujete. Tročlani tim stigao je zrakoplovom u glavni grad Bishkek, iz kojega su odletjeli u Osh, najveći grad na jugu Kirgistana. Iz Osha su kamionom došli do baznog logora u podnožju Pamirskog gorja, koji se nalazi u dolini rijeke Achik-Tash, na 3800 metara. Uslijedio je uspon klasičnim alpskim stilom: postavljaju se šatori na određenu visinu, odakle se penje na aklimatizacijske ture od 500 do 1000 metara više. Kada se tijelo aklimatizira na novu visinu, šatori se premještaju na svladanu visinu. Tročlani tim svladao je za 10 dana Vrh Razdelnaya na 6200 metara, a jedan od članova osvojio je i Vrh Lenjin na 7134m, gdje se ponosno zavijorila Ericssonova zastavica. Dodatnu važnost ovome usponu daje činjenica da u ovome području već više desetaka godina nije bilo alpinista iz Hrvatske.
