Vještina kritičnog čitanja podrazumijeva dvije stvari: analizu i zaključivanje.
Nedavno je jedna naša institucija objavila dokument o poslovnoj etici, dokument, dakle, koji određuje pravila časnog i poštenog djelovanja kojih se u poslovnom svijetu i životu treba pridržavati. Takav je dokument uobičajen i na razvijenom Zapadu i dobro je da ga i mi imamo, no već pri letimičnom čitanju spotakoh se o neki broj nerazumljivih i sadržajno upitnih rečenica.
Navodim kao primjer jednu koja stoji kao zaseban članak, nije, dakle, izdvojena iz konteksta: "U međusobnom poslovanju poslovni subjekti će se rukovoditi načelom uzajamnosti, što podrazumijeva pravo na uzajamno utvrđene koristi od izvršenih aktivnosti". Razumijem svaku pojedinu riječ u toj rečenici, no rečenicu u cjelini nikako. Poslovanje se uvijek temelji na uzajamnosti jer nitko ne sklapa poslove sa samim sobom, a preduvjet sklapanja posla je korist za sve koji u tom sudjeluju, u protivnom ništa od toga. Pretpostavljam da je autor htio reći nešto drugo, no to drugo je meni kao izvornom govorniku hrvatskoga jezika nerazumljivo i zagonetno. Još jedan primjer: "Etika u poslovanju zahtijeva poštivanje načela o slobodnoj i poštenoj konkurenciji i postupanje na jednak način svih sudionika u poslovnom životu." Što znači jednako postupanje svih sudionika? Pošteno poslovanje ne isključuje pravo sudionika na vlastitu maštovitu marketinšku kampanju, na domišljato pronalaženje novih kupaca, na postizanje povoljnih financijskih dogovora, itd. Prema tomu, neće svi sudionici jednako postupati u postavljanju i provođenju svojih poslovnih strategija. No, ono što je pisac vjerojatno htio reći jest da sudionici u poslovnom životu neće davati prednost nekima na štetu drugih, pučki rečeno, neće odlučivati ni po babu ni po stričevima, nego na temelju zdravog poslovnog razmišljanja i u skladu s definiranim pravilima poštenog natjecanja. Ovako kako piše ta je važna odredba zamaskirana i na prvi pogled neprepoznatljiva.
Mnogi koji su ovaj tekst pročitali nisu uočili nerazumljive ili suvišne dijelove, priznali su, međutim, da su tekst pročitali ne razmišljajući previše o njegovom sadržaju. Pitanje koje iz toga slijedi jest: zašto tako čitamo i zašto tako pišemo?
Navodim još jedan primjer iz nedavno održane prezentacije u jednoj republičkoj instituciji: "Holistički pristup okolišu naglašava organski i funkcionalni odnos između sastavnih dijelova i cjeline, pri čemu organski znači nedjeljivost, a funkcionalan povezanost i ovisnost". Prepričano, ova rečenica veli, da cjelovito rješavanje problema okoliša nalikuje živom organizmu s organima koji su njegov neodvojiv dio i s funkcijama koje su međusobno povezane i ovisne. Kakvu informaciju sadrži ova rečenica? Nikakvu, rečenica odzvanja prazninom, tj. odsutnošću ikakvog suvislog sadržaja.
