Kada ste rođeni i živite u Hrvatskoj, a zovete se Marđi Markus, pri upoznavanju uvijek, kao po pravilu, prvo morate strpljivo saslušati komentare o iznenađenju što se radi o ženi, a potom i o neočekivanoj činjenici da se radi o državljanki RH. Najbolji odgovor na to čuđenje, kaže Marđi, je osmijeh. Ta se navika kod nje toliko učvrstila da smiješeći se pristupa svemu, bez obzira na to o čemu se radi i što treba dokazati. A Marđi često nešto ima za dokazati. Zaključak: često se smije.
O
a) sebi u službenom životopisu navodim kako sam diplomirala na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva, smjer telekomunikacija. U Ericssonu Nikoli Tesli sam se kao "Teslina" stipendistica zaposlila 1989. godine. Karijeru sam počela u području upravljanja mrežama, a od početka ove godine radim na mjestu menadžera za projekte u domeni integracije i verifikacije usluga u ETK Institutu za telekomunikacije. Riječ je o novoj odgovornosti koju je Institut dobio od korporacije na temelju kvalitete rada, učinkovitosti i stručnosti svih kolega koji u njemu rade. Kako volim biti u poziciji pionira koji otkriva nove svjetove, bilo mi je veoma drago što sam ima priliku odmah se uključiti u rad na tom, za nas novom, području.
b) timu dvadesetak kolega s kojima surađujem uvijek kažem da je stručan, predan poslu i pravovremenoj realizaciji planiranih ciljeva. To što je riječ isključivo o kolegama nimalo me ne opterećuje. Naime, u kompaniji je ipak dosta žena, rekla bih i više no što je to tradicionalno uobičajeno u području telekomunikacija. Tu moja radna sredina nije baš reprezentativna za stanje u cijeloj kompaniji. No, zato se uvijek nađe koja kolegica iz nekog drugog odjela u kompaniji s kojom mogu podijeliti "žensku stranu" argumenata.
c) dinamici posla u telekomunikacijama ne treba posebno niti govoriti, sve je već rečeno. No, u mom slučaju ona je dodatno pojačana činjenicom da smo u području integracijsko-verifikacijskih usluga ipak novaci te da radimo u međunarodnom okruženju. Često u timu "gostuju" kolege iz drugih Ericssonovih kompanija, trenutačno su tu kolege iz Njemačke i Grčke, koji donose drugačiji način razmišljanja, drugačije navike i ciljeve. Svi se uvijek trudimo da se među nama ugodno osjećaju, a često se s njima družimo i u slobodno vrijeme. Uz to, barem jednom mjesečno putujem na redovite sastanke u Aachen u Njemačku, u tamošnji Ericssonov istraživačko-razvojni centar s kojim ETK Institut za telekomunikacije surađuje. Ne znam što znači dosađivati se.
U
a) timu surađujemo marljivo gradeći duh zajedništva, otvorene komunikacije i napora da razumijemo jedni druge. Nije uvijek sve idealno, ali postoji namjera i dobra volja kod svih članova tima da se problemi riješe u win-win maniri. Ono na čemu trenutačno radimo je jačanje našega samopouzdanja kao ravnopravnoga člana Ericssonove istraživačko-razvojne zajednice kada je riječ o uslugama integracije i verifikacije. Zajedno s rastom kompetencija, dakle, njegujemo i snagu profesionalnoga odnosa prema našim poslovnim zadaćama.
b) današnje vrijeme kada su informacije dostupne na svakom mjestu i u bilo koje vrijeme nije jednostavno razlikovati važno od nevažnoga, vrijedno od manje vrijednoga, poželjno od nepoželjnoga. Velik je to izazov i za nas s određenim iskustvom, a pogotovu za mlade, sklone istraživanju granica. Stoga je dobna struktura tima kojim rukovodim velika prednost budući da je raspon prilično širok. Različite generacije nadopunjavaju se u prednostima i nedostacima, što povećava našu ukupnu učinkovitost.
c) stresnom menadžerskom poslu veoma je važno znati održati ravnotežu duha i ne dozvoliti da posao ne zasjeni naše druge potrebe i interese. Ponekad sama sebe moram podsjetiti kako radimo da bismo živjeli, a ne živimo da bismo radili. Trudim se da moja obitelj, suprug i dva sina tinejdžerske dobi, to što manje osjete. U zadnje vrijeme u održavanju svježine duha, smirenosti i dobroga raspoloženja uvelike mi pomaže rekreativni program "Body and Mind" koji se održava u našoj kompaniji. Priključila sam se jednoj od ranojutarnjih grupa, pa u dobroj kondiciji započinjem svaki radni dan.
S
a) vremenom se čovjek navikne na to da su izazovi dio svakodnevice. Po karakteru sam otvorena i energična osoba, u skladu s mojim horoskopskim znakom lava, pa u izazovima zapravo uživam. Sve manje od toga frustriralo bi me i činilo nezadovoljnom. Kvalitetna podrška kolega s kojima surađujem daje mi osjećaj da za nas nema nepremostivih problema, a s velikim zadovoljstvom uspjehe dijelim sa svima koji su sudjelovali u njihovom ostvarivanju.
b) vremenom se ne treba šaliti, imamo ga premalo. Stoga imam naviku istodobno raditi više stvari. Recimo, u stanju sam čitati tri knjige u istom razdoblju. Obično posežem za literaturom beletrističkoga sadržaja, knjigama iz područja popularne psihologije i menadžmenta te knjigama s tematikom odgoja djece. To su, uz stručno usavršavanje, područja u kojima želim kontinuirano usavršavati svoja znanja. Život se sam po sebi brine da prakse ima dovoljno.
J. Lončar
