Već je sada oko četrdeset operatora u svijetu spremno implementirati produkte razvijene u WLn3.1 projektu.

Početak listopada u Institutu za telekomunikacije obilježen je uspješnim završetkom WLn3.1 projekta, jednog od najvažnijih projekata ne samo za istraživačko-razvojni centar u Hrvatskoj, već i za čitavi Ericsson. Proizvodi dizajnirani u sklopu WLn3.1 projekta stekli su status proizvoda koji zadovoljavaju sve uvjete za isporuku kupcima (PRA - Product Ready for Acceptance).

S ovim je postignućem WLn3.1 projekt koji je počeo još 2003. godine, uspješno prošao ključnu točku nakon koje slijedi isporuka kupcima. Već je sada četrdesetak kupaca spremno u svojim mrežama implementirati produkte razvijene u tom projektu.

ETK Institut za telekomunikacije je, dakle, na WLn3.1 projektu počeo raditi prije više od dvije godine kada smo dobili zahtjev da razvijemo potpuno nove protokole (SIP, SIP-T i H323) na AXE-u u rekordno kratkom vremenu. Već tada je ovaj projekt nazivan "nemogućom misijom", ali istovremeno i zadatkom o kojem je ovisio daljnji Ericssonov posao u području fiksnih komunikacija. Naime, protokol za pokretanje sesije (SIP - Session Initiation Protocol) je signalizacijski protokol koji se koristi za uspostavu, modifikaciju i raskidanje višemedijskih sesija u mrežama utemeljenim na Internet protokolu (IP networks). Iako ga je razvilo i standardiziralo Radno tijelo za razvoj Interneta (IETF), prihvatila su ga i ostala značajna standardizacijska tijela kao glavni protokol u višemedijskim domenama 3G mobilnih sustava te kao okosnicu mreža sljedeće generacije. Protokol H323, pak, nastao pod okriljem organizacije ITU (Internacionalna Telefonska Unija) pruža mnoge prednosti u području IP telefonije. U svojoj osnovi taj se standard koristi za multimedijske komunikacije preko LAN-a. Njegova upotreba je raširena, a pokazao se i vrlo pouzdanim. Operatori također insistiraju na njegovoj implementaciji unutar temeljne (core) mreže.
S migracijom tradicionalnih telekomunikacijskih mreža prema all-IP višeuslužnim i višemedijskim mrežama, ti protokoli su dobili veliku važnost.

Sam projekt je bio zahtjevan iz više razloga: Trebalo je razviti potpuno nove protokole u veoma kratkom vremenu, što je zahtijevalo uključivanje preko 100 stručnjaka iz ETK Instituta kod kojih je bilo nužno izgraditi potrebna znanja da bi mogli uspješno sudjelovati na razvoju i verifikaciji novih produkata. Nadalje, jedan potpuno novi alat (TTCN3) je korišten za verifikaciju, a umjesto PLEXA koji je standardni programski jezik koji se koristi u razvoju AXE sustava za pojedine dijelove sustava trebao je biti korišten C++ za koji još uvijek nije bila razvijena okolina u kojoj se radi razvoj.

Usprkos svim ovim izazovima, a i ostalim problemima koji su posebno dolazili do izražaja tijekom testiranja (verifikacije) sustava, projekt je uz ogroman trud i entuzijazam svih uključenih stručnjaka došao do željenog statusa.

D. Sabolić