Kako se snaći u ogromnoj količini elektronički pohranjenih podataka? I zakonodavci u sve više zemalja se bave ovim pitanjem.
Naime, prije samo nekoliko godina govorili smo o pohranjenim podacima u megabajtima ili gigabajtima. No, danas se služimo već novim izrazima, kao terabajt (1.000 gigabajta), petabajt (100 terabajta), te exabajt (1.000 petabajta). Ove silne količine podataka nemoguće je pregledavati i analizirati bez sofisticirane tehnologije. Prema nekim američkim istraživanjima samo u 2002. godini, 5 exabajta novih podataka kreirano je u cijelom svijetu, a što odgovara količini od pola milijuna novih knjižnica veličine knjižnice Američkog kongresa. Od ove količine čak je 92% elektronički pohranjeno na tvrde diskove. No, danas je izbor medija za pohranu e-podataka puno veći. Osim na hard i mrežne diskove, podaci se danas pohranjuju na razne prenosive medije od USB memorije do mobilnih telefona.
Kada govorimo o e-podacima mislimo na sve elektronički pohranjene podatke, bez obzira na medij na koji su pohranjeni, bez obzira na to jesu li strukturirani ili nisu te jesu li u obliku e-maila, instant poruka, arhiva ili su pohranjeni kao neke već postojeće, odnosno, naslijeđene informacije.
Problem je snaći se u toj šumi podataka. Kako naći podatak ili informaciju koja nam treba. Naime, poslovni svijet i krajnji korisnici čuvaju sve, po sistemu "nek se nađe" što je vjerojatno i rezultat novog regulatornog režima koji je uveo Sarbanes-Oxley ili skraćeno SOX. Naravno, to nameće dodatne troškove koji ne muče krajnjeg korisnika, već IT odjele i kompanije u kojima se nalaze, jer sve to i dodatno košta.
I ne samo to, treba se snaći u šumi pohranjenih e-podataka i kasnije pronaći ono što je prije pohranjeno, a to može tražiti dodatno vrijeme. Danas su IT odjeli bombardirani kojekakvim novim zahtjevima oko čuvanja, održavanja i ponovnog pronalaženja pohranjenog podatka.
Da bi u ovo područje uvele reda Sjedinjene Američke Države donijele su nova Federalna pravila, točnije Amandman na američko civilno procesno pravo. Primjena tog Amandmana počinje vrlo skoro, točnije 1. prosinca 2006. Amandman posebnu pažnju posvećuje problemu e-dokaza implementirajući nove definicije i zahtjeve koji će imati značajni utjecaj na kompanije i njihov menadžment u njihovoj brizi oko čuvanja, održavanja i pretraživanja e-podataka. Naravno, trebat će donijeti i implementirati nove kompanijske pravilnike/politike i kontrolu njihove primjene. Oni koji se nisu pripremili za primjenu ovog Amandmana morat će se suočiti s nizom velikih problema.
N. Fikeys Krmić
