… pa su tako ove godine uz autora ovih redaka u ulozi skipera sudjelovali: Sanja Bojko, Dubravko Priselac, Domagoj Palata i Dinko Šarić.
Jedrilo se na brodovima Bavaria 34 i Bavaria 36, a na regati je sudjelovalo ukupno 38 posada. Nakon dolaska u marinu Dalmacija na Sukošanu i ukrcaja na brod zaključili smo da smo kod dodjele broda dobro prošli, pa nas je to ohrabrilo. Naša kompanija je sponzorirala domjenak dobrodošlice tako da smo već prvoga dana imali dosta posla. Uređenje prostora za doček posada označio je početak našega nastupa na regati.
Prvi dan jedrenja, koji je trebao biti iskorišten za trening (u našem slučaju - učenje prvih koraka na brodu) osvanuo je uz olujno jugo. Organizator regate je na sastanku skipera zbog preteških uvjeta savjetovao da se ne upuštamo u planirano pokusno jedrenje od Sukošana do Vodica, no neki su izjedrili izvan marine i vratili se s potrganim jedrima. Nakon toga izlazak iz marine bio je strogo zabranjen. Svaka škola košta. Mi smo pametno ostali na suhom jer neiskusnoj posadi borba za goli život nije potreba na prvom jedrenju u životu.
Drugi dan počeo je s ranim odlaskom prema Vodicama, ali uz pomoć motora jer vjetra uopće nije bilo. Regatu smo tako počeli pred Vodicama nakon svega 15 minuta upoznavanja s jedrima, konopima, zadacima, tehnikama… Izgledi nisu bili blistavi, ali ja sam potajno želio da se plasiramo među prvih 10. Članovi posade pokazali su mi da su moje sumnje neopravdane: nakon starta probili smo se do 3. mjesta. No, kako je puhao vrlo slab vjetar, zbog čega su brodovi s većim jedrima bili u prednosti, na kraju smo u cilj ušli kao 6. Uspjeh iznad (mojih) očekivanja. Odmah nakon cilja cijela flotila se uputila u Skradin gdje smo i prenoćili. Bio je to naporan dan s više od 60 prijeđenih milja.
Trećeg dana su nas očekivale dvije regate, jedna na Prokljanskom jezeru i druga u Vodičkom akvatoriju. Prvu regatu otpočeli smo opet odličnim startom. Odličan je bio i nastavak regate te smo završili na petom mjestu. Očito je da uspjeh prethodnog dana nije bio slučajnost.
Tijekom plovidbe prema Vodicama vjetar je ojačao toliko da je u pitanje došao nastavak plovidbe. Organizator je odlučio da se ipak jedri uz upozorenje da je sigurnost na prvome mjestu i da se jedra skrate, tj. smanji njihova površina. Pogledi članova ETK posade nisu ukazivali na zadovoljstvo ovom odlukom, no kako kaže ona engleska - No guts no glory - i startasmo. Hrabrost se isplatila: borili smo se čak za vodeću poziciju te smo ju za dlaku izgubili. Drugom pozicijom, međutim, bili smo i više no zadovoljni. Najljepši trenutak došao je tijekom večere kada smo saznali da smo u ukupnom plasmanu nakon dva dana jedrenja vodeći. Druge posade dolazile su do našeg stola i čestitale ETK posadi na izvrsnom jedrenju i uigranosti. Bili su iznenađeni kada su čuli da nam je to prvo zajedničko jedrenje, a većem dijelu posade i prvo jedrenje uopće.
U zadnji dan regate krenuli smo uz velika očekivanja i slab vjetar. Kako bog Eol nije prema nama bio milostiv jedva smo se u prvom dijelu regate dovukli do 34. pozicije, no kada se kasnije vjetar ipak digao, popeli smo se na 9. mjesto.
U marini Dalmacija dočekali su nas kao otkriće i čestitali nam na ukupno trećem mjestu. I … krenulo je slavlje. Priznajemo, na ovoj regati smo imali sreće s izvlačenjem broda i dobili smo dobro plovilo, ali to ne umanjuje podvig članova posade koji su se pokazali kao pravi "morski vukovi" -nisu napravili niti jednu grešku i bila mi je čast ploviti s njima.
Više o regati (slike, informacije, posade i brodovi) mogu se vidjeti na stranici
http://www.mag-regatta.com/
D. Pribanić
