Ove su godine hrvatske kompanije potpisivale kodeks poslovne etike koji je objavila jedna naša institucija. U uvodu tog dokumenta piše da on utvrđuje "smjernice etičkog ponašanja poslovnih subjekata (misli se valjda na tvrtke) u hrvatskom gospodarstvu" te da će "određivanje etičkih kriterija pridonijeti transparentnom i učinkovitom poslovanju" tvrtki. Kako to etička načela ili vrijednosti (npr. istinoljubivost ili lojalnost) pridonose učinkovitosti kao ekonomskoj, dakle izvanetičkoj kategoriji doista ne znam, a transparentnost poslovanja sasvim sigurno počiva kako na zakonskim tako i na ugovornim obvezama.
Piše još da etička pravila trebaju prihvatiti svi zaposlenici (ne kaže koja su to pravila) i ta pravila "moraju biti utkana u način rada i poslovanja", nije doduše rečeno kako. Spominju se, između ostalog, načela "odgovornosti, istinitosti, kvalitete, postupanja u dobroj vjeri i poštovanja dobrih poslovnih običaja prema poslovnim partnerima, itd.". Pritom ništa pobliže ne piše kakva je to odgovornost, spominje se kvaliteta proizvoda (a proglasiti automobil dobrim ili lošim jest vrijednosni, izvanetički sud, jer automobil ne može biti etički dobar ili loš), nije rečeno koji su to dobri poslovni običaji, a spominju se "korektne i pravedne" odluke u vezi sa zapošljavanjem, plaćama, itd. što je već uređeno radnim pravom. Nejasnih pojmova te iskaza koji izazivaju nedoumicu ima u cijelom tekstu, dijelom stoga što tekstopisac zazire od toga da stvari nazove pravim imenom, dijelom stoga što nepotrebno uopćava i zamagljuje stvari. Reklo bi se, dokument koji su sklepali zbrda-zdola, ne razmišljajući previše o tomu što zapravo žele reći i postići. U sadržajnom pogledu neke se odredbe čine suvišnima, recimo ona da je nekorektno dati ponudu s podacima nedovoljnim da druga strana donese odluku, jer zdrav razum kazuje da će onda ta druga strana odustati od posla. Nadalje, trgovanje preko Interneta zasigurno treba regulirati i zakonom, a ne samo etičkim kodeksom. Zanimljivo je da tekst vrvi od izričaja da nešto jest ili nije dopušteno, da se nešto ne smije ili mora učiniti, redom krute i nimalo poticajne formulacije! Autori teksta očito ne razlikuju etička načela i norme od zakonskih obveza, jer inače ne bi stvorili takvu pojmovnu kašu! Općenito, zakon kazuje što se mora ili smije, te obvezuje silom ili kaznom, dok se etično djelovanje temelji na slobodnoj volji i svjesnom odabiru pojedinca kao izraz njegovog uvjerenja i uviđanja neke potrebe. Svaki je etički kodeks u biti obećanje onih koji ga potpisuju da će poštovati određena pravila, no s potpisom to obećanje postaje obvezom. Ipak, kodeks poslovne etike trebao bi težiti razumijevanju i iskrenom, stvarnom usvajanju pravila, a ne pukom prilagođavanju tim pravilima.
Naš korporacijski Kodeks poslovne etike i poslovnog ponašanja (a i neki drugi inozemni kodeksi koje sam provjeravala) ne pokazuje takve konceptualne nedostatke. Kao prvo, oslovljava pojedince a ne tvrtku te nedvosmisleno kazuje koja etička pravila i vrijednosti svatko treba poštovati kako bi korporacija održala svoju vjerodostojnost i povjerenje kupaca, partnera, dioničara, i svih ostalih sudionika u poslovanju. Također kazuje kako ta pravila i vrijednosti pretočiti u svakodnevnu praksu te što poduzeti u slučaju povrede Kodeksa. Šteta da tvorci hrvatskog kodeksa nisu učili na dobrom primjeru.
B. Ohnjec
