Prije mnogo godina, piše na svojoj Internet stranici američki konzultant za poslovno komuniciranje, Bill Lampton, jedan od znanaca iz mojega poslovnoga okruženja odlučio je sa mnom podijeliti tajnu svoje poslovne filozofije: "Znaš, moraš jako paziti da ljudima koji rade u tvom timu nikada ne daješ komplimente. Oni se tada opuste i popuste u učinkovitosti." Lampton nije na to ništa uzvratio, no u sebi je zahvaljivao što taj poznanik nije njegov šef. On je, naime, uvjeren da su utemeljene, pravilno formulirane i u pravo vrijeme izrečene pohvale u poslovnom okruženju katalizator poslovnoga uspjeha.

Iskustvo ovoga uglednoga američkoga komunikacijskoga stručnjaka govori mnogo u prilog tomu kako se pozitivno radno okruženje gradi prepoznavanjem kvalitetnoga rada i iskrenom javnom pohvalom onih koji su ostvarili određeni poslovni uspjeh. Ovakvim ponašanjem postižemo barem dva cilja - učinkovite zaposlenike u svojoj neposrednoj radnoj sredini motiviramo da nastave raditi jednako marljivo ili čak i marljivije no do sada, a drugima dajemo jasnu poruku kakav se odnos prema radnim zadaćama od njih očekuje.

No, dati kompliment nije uvijek jednostavno i treba pri tomu voditi računa o više aspekata svojega poslovnoga okruženja. Prije svega, ističe Lampton, treba izbjegavati isprazno laskanje. Pretjerivanje u nizanju zahvala stavlja onoga kojemu su zahvale upućene u neugodnu situaciju, a ostali članovi tima zasigurno će za vas imati neugodnih pitanja. Najvažnije je biti iskren. Govorite li iz svojih pravih uvjerenja, vaši sugovornici to će znati prepoznati.

Treba također imati na umu da pohvala mora zvučati realistično. Hvaliti nekoga zbog vještina po kojima on nije prepoznat u svojoj radnoj okolini znači svoj osobni dojam nuditi kao stav grupe. Opiranja su, naravno, zagarantirana.

Jedna od najvažnijih stvari o kojima ovisi dobar učinak pohvale je dobro odabrano vrijeme u kojemu ćete ju izreći. Oruđe se kuje dok je vruće, kaže naša stara narodna mudrost. Propustite li onaj ključni trenutak u kojemu je uzbuđenje oko postignutoga uspjeha na vrhuncu, izgubit ćete dragocjenu priliku da s par prigodnih i dobro odmjerenih riječi značajno podignete moral grupe, a posebno onih koji su za taj uspjeh najzaslužniji.

Komplimente valja kao motivator koristiti umjereno i u odgovarajućem kontekstu. Hvalite li neprestano sve oko sebe, postat ćete neuvjerljivi. Dojam neuvjerljivosti može biti pojačan okolnostima u kojima kompliment izričete. Primjerice, pohvalite li kolegu zbog njegove brzine i preciznosti, a odmah potom zamolite da umjesto vas obavi neku od radnih zadaća jer vi zbog nenadanih okolnosti to ne stignete, nemojte se čuditi ako se on osjeti izmanipuliranim. I okolnosti u kojima se pohvala izriče dio su poruke.

Na koncu, iza svake pohvale moraju stajati čvrsti argumenti kako bi se izbjegla pristranost, a postupite li tako, na raspolaganju ćete imati snažan i učinkovit "alat" za stvaranje dobre, poticajne radne atmosfere. I vama će tako biti ugodnije raditi.

J. Lončar

Priznanja i pohvale najjači su poticaj u sustavu motivacije. Svi mi tražimo odgovore na neka pitanja koja se odnose na smisao našega postojanja: Je li moj životni put unaprijed određen ili sam kreiram svoju sudbinu? Jesam li orahova ljuska na uzburkanom moru ili spretan jedriličar? Je li društvo u kojem živim samo jedna od povijesnih faza ili kreator događanja u svijetu? Na takva pitanja o temeljima bitka najkvalitetniji odgovor dajemo našim pozitivnim odnosom prema zbivanjima u svom životu, a ne svečanim izjavama. Pomislite samo na djecu u prvom razredu osnovne škole koja se po prvi put susreću s institucijom strukturiranoga sustava ocjenjivanja koja se u mnogočemu razlikuje od roditeljskoga usmjeravanja i metoda socijalizacije u predškolskim ustanovama. Jedan cvjetić koji je u znak pohvale za lijepo napisanu zadaću učiteljica ucrtala u bilježnicu prvašića školu može učiniti najzanimljivijim mjestom na svijetu. A kada đaka i kod kuće za to još pohvale, a možda i nagrade, učit će revno, ne samo zbog cvjetića, nego i veselja zbog novih spoznaja. I mi odrasli slično se ponašamo.

Uz postojeće materijalne kompenzacije, koje prema teoriji A. Maslowa čine temelj motivacijskog sustava, za većinu ljudi (što su pokazala i mnoga znanstvena istraživanja) veoma važno je zadovoljavanje tzv. potreba višeg reda kao što su uvažavanje, pohvale, razvoj i potvrđivanje, status i sl. U suvremenom poslovnom okruženju razvijene su i mnogobrojne nematerijalne strategije poput stila menadžmenta, organizacije posla, podrške kreativnosti, priznanja i povratne informacije o radnom učinku, poticajne kompanijske kulture te mogućnosti usavršavanja i razvoja karijere. Zajedno s materijalnim strategijama nagrađivanja ove metode čine cjelovit i kompletan motivacijski sustav. Prema jednoj od popularnih teorija o učinkovitoj motivaciji postoji šest osnovnih načina povećanja intrinzične motivacije:

1. omogućiti dovoljnu količinu uspješnih iskustava;
2. inaugurirati veću osobnu odgovornost u odlučivanju;
3. isticati pohvale nasuprot kritici, što konkretno podrazumijeva isticanje važnosti uloge svakog pojedinca u postizanju zajedničkih ciljeva;
4. postaviti realne ciljeve;
5. njegovati intrinzičnu potrebu za istraživanjem koja je karakteristična za sva ljudska bića;
6. stvarati stalne izazove u odnosu na sposobnosti pojedinca i grupe te prilagođavati zahtjeve mogućnostima pojedinca.

Postupamo li prema ovim savjetima u svojemu timu bit ćemo prepoznati kao kretor pozitivnoga radnoga okružja u kojemu je svima ugodno raditi. Za one koji se služe engleskim jezikom spomenimo popularni slogan Together Everybody Achieves More = TEAM.