Ako ga pitate, Veselin Režić kao iz topa reći će vam da se u Ericssonu Nikoli Tesli, preciznije u kompanijinom Istitutu za telekomunikacije, zaposlio 14. siječnja 1997. Inače, tvrdi on, nije baš sklon tomu da pamti brojke i slova, više je vizualni tip, pamti u slikama. Zapamtit će vaše lice i izdvojiti vas iz gomile kao poznatu osobu i nakon što vas dugo nije vidio, ali ne računajte na to da će se sjetiti vašega imena. No, iskren, komunikativan i neposredan kakav već jest, odmah će vam to priznati i nastojati ispraviti propust. A tada može krenuti ugodno i zanimljivo druženje, jer s njim kao sugovornikom nikako ne može biti monotono.

a) ovise o temi, o našim sklonostima, a najviše o motivaciji. Mene najbolje motivira - panika. Kada imam dosta vremena za neki posao onda planiram, promišljam, odgađam… Ali, kada je vrijeme ograničeno, tada mozak radi sto na sat … U današnje dinamično vrijeme kada smo svi učestalo pod pritiskom poslovnih i privatnih obaveza, to zna biti i značajna prednost. Jer, najvažnije je dati maksimum onda kada je to najpotrebnije. Kada sam učio tijekom studija koji put je išlo lako, a koji put baš i ne. Studirao sam, i to na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, kada je zemlja bila u teškom razdoblju, u vrijeme Domovinskoga rata. Bilo je puno uznemirujućih situacija, no najviše me potresla pogibija mojega strica u borbama u Marincima kod Vukovara s kojim sam bio iznimno blizak. Takva situacija me je možda malo usporila i uskratila mi je neke od stvari koje su uobičajene za vrijeme studija, ali me je, s druge strane i očvrsnula.

b) života nikada nisu dovoljno temeljite. Uvijek tu iskrsne nešto što niste mogli predvidjeti, stvari se nekako okrenu i počnu teći nepredviđenim smjerom. Svatko taj ispit "odradi" na svoj način, ali mislim da ima nešto što je svima zajedničko - najbolja priprema je stjecanje znanja. Moje iskustvo govori mi kako je najbolje držati se stalno u formi i kontinuirano učiti. Nisam poklonik revolucija, već evolucije. Sve u životu je postupna nadogradnja. Dobar primjer nalazim u činjenici da su mnogi vjerovali kako će "pure" Internet isporučitelji opreme predstavljati komunikaciju budućnosti te vjerovanja mnogih administracija kako će samo spominjanje 3G naziva dovesti do neviđenog generiranja novca za operatere i države te time doveli do neviđenih borbi za licence. U isto vrijeme, krajnji korisnici su se tek prilagođavali na ideje o svemu što 3G nudi. To je rezultiralo odgođenim komercijalnim implementacijama 3G sustava. Sada kada je tržište za to sazrelo, sve je više ugovora u tom području, a i znamo tko je danas glavni isporučitelj 3G komunikacijske opreme. Skokova, dakle, nema. Postupni razvoj ključ je uspjeha.

a) sam se zaposlio u našoj kompaniji, Ericssonova istraživačko-razvojna zajednica bila je puno razgranatija no što je danas, bilo je više centara koji su se bavili ovim područjem. No, tada je korporacija, prilagođavajući se tadašnjim tržišnim uvjetima, u procesu optimizacije istraživačko-razvojnih aktivnosti zatvorila neke centre. S njima su nestali i neki važni sadržaji s korporativnoga intraneta, a time i velika količina korisnog sadržaja koji je bio vrlo koristan za uspješan nastavak rada preostalih centara. Dosta odgovornosti slilo se i u našu kompaniju. Shvatio sam da je nužno spasiti sve što se spasiti da te sam u dogovoru s pretpostavljenima otvorio svoju malu i osobnu intranet stranicu na koju sam počeo pohranjivati sve informacije i interne dokumente za koje sam vjerovao da bi nam mogli koristiti u razvoju kompetencija potrebnih za kvalitetan rad na novodobivenim odgovornostima. S vremenom stvar se razvila, osmislio sam tematske cjeline, otvorio prostor za linkove prema srodnim temama i tako je nastalo intranet mjesto koje danas koristi dosta kolega iz cijele korporacije. Kako ne bi bilo zlouporabe, stranice su izuzete od indeksiranja tako da se putem tražilice ne može doći do njih, ali kolegice i kolege s kojima sam tijekom rada na različitim projektima surađivao znaju za njih i ne samo da se njima služe, već mi ih i pomažu puniti nekim novim sadržajima od zajedničkoga interesa. Preraslo je to u svojevrsnu strast, želju da si međusobno pomognemo. Ima tu priloga koji su stigli iz Brazila, Irana, Danske, Indije… ali i zahvala sa svih strana svijeta. Ovako pohranjeni materijali nude niz prednosti - nama koji se u poslu stalno služimo računalom uvijek su dostupni, a i lako ih je pretraživati pa u kraćem vremenu dolazimo do potrebnih informacija.

b) se u našoj kompaniji predloži neka inicijativa, kako pokazuje ovaj primjer s mojom "osobnom stranicom za razvoj kompetencija", a koja može unaprijediti naš rad i povećati učinkovitost, tada nema zapreka za njenu realizaciju. To me veoma veseli i, barem u mojim očima, predstavlja iznimno učinkovit motivator. Nije mi stoga bilo nikada žao potrošiti i dio svojega slobodnoga vremena na ažuriranje tih stranica. Dovoljna satisfakcija bilo mi je saznanje da moji suradnici od toga imaju koristi. Također, nikada nisam bio u strahu da će netko, naučivši više, postati konkurentniji od mene. Najvažnije je da se svi stalno razvijamo, a u takvom okruženju su osobne i kolektivne koristi

a) dio su mojega života. Nastojim i mojega sinčića Domagoja kojemu su sada gotovo četiri godine priviknuti na tu sve veću prisutnost tehnologije u našim životima. On, primjerice, rado sjedne za računalo i poigra se petnaestak, dvadeset minuta s kakvom igricom. Više od toga za njegovu dob bilo bi pretjerano po mom mišljenju, ali dobro je da se već sada upozna s računalom koje će, htjeli mi to ili ne, ipak ostati dio našega života i rada. Za razliku od njega moj otac se ne služi tako suvereno suvremenim mogućnostima komuniciranja. Recimo, koristi mobitel, ali tek za osnovne govorne usluge. Mlađe generacije, kako pokazuje ovaj primjer iz moje obitelji, sklonije su komunikacijskim novostima. Pri tomu se, međutim, ne smije pretjerivati. Čuli smo svi za ovisnost o Internetu, mobitelu …

b) nisu u vrijeme kada sam trebao odlučiti o karijeri bile moj prvi izbor. Završio sam srednju tehničku školu i intenzivno razmišljao o robotici, pa je prevagnula odluka da se upišem na FESB. Kao student sam se dvoumio između telekomunikacija i računarstva. Tek uz utjecaj prijatelja od kojih danas neki i rade sa mnom odabrao sam telekomunikacije. Trenutačno radim na projektu u kojemu imam (od prije par dana) ulogu tehničkoga koordinatora za protokol za inicijaciju sesije (SIP - Session Initiation Protocol). Riječ je o jednom od najatraktivnijih područja rada. Budući da je kao protokol za AXE platformu osmišljen u našoj kompaniji neki se možda i pribojavaju da ćemo postati poznati isključivo kao SIP kompanija, no razloga za strah tu nema. Mi smo svoje kompetencije uvijek usavršavali u skladu s aktualnim trendovima u struci te ne vidim razloga da od toga sada odustanemo. Bit će i drugih protokola i rješenja, a mi ćemo spremno učiti i razvijati se.

c) postale su životni stil. Gotovo svi moji prijatelji rade u komunikacijskom okruženju, puno putuju, dinamični su profesionalci. I ja sam vidio dosta svijeta. Sve je to nadogradnja, učenje i dijeljenje znanja s drugima. Ugodno je raditi u kompaniji kompetentnih ljudi. Poslove dobivamo zbog svojega znanja i dok god kvalitetno radimo, ti poslovi će kod nas i ostati.

J. Lončar