Bliži se kraj godine u kojoj obilježavamo 150. obljetnicu rođenja Nikole Tesle. Mnogi su ovoga znanstvenika, inženjera, konstruktora, pjesnika i filantropa "otkrili" upravo zahvaljujući nizu akcija i događanja upriličenih njemu u čast tijekom ove godine. Mnogi su se razmišljajući o Tesli upitali je li njegov genij sudbinski predodređen ili je u pitanju "tek" nesvakidašnji talent. Bez pretenzija da damo odgovor na ovo pitanje prenosimo nekoliko odlomaka iz Teslinih zapisa naslovljenih Moji pronalasci, u izdanju Školske knjige iz 1990. koji daju naslutiti što je o tomu mislio sam genij.

Kad se ponovno vraćam događajima iz moje prošlosti, shvaćam koliko i najbeznačajniji utjecaji oblikuju naše sudbine. Za ilustraciju može poslužiti događaj iz moje mladosti. Jednog zimskog dana odlučio sam se popeti na strmo brdo s drugim dječacima. Snijeg je bio prilično dubok, a topli južnjak upravo ga je bio učinio pogodnim za našu igru. Zabavljali smo se bacajući grude koje su se kotrljale do određene udaljenosti, skupljajući manje ili više snijega i nastojali smo nadmašiti jedan drugoga u tom uzbudljivom sportu. Tako se odjednom pojavila gruda koja je prelazila granicu veličine normalne grude i povećavala se dok nije postala velika kao kuća i tutnjeći se sjurila u dolinu pod nama takvom snagom da je zemlja drhtala. Gledao sam skamenjen od čuda, ne mogavši shvatiti što se dogodilo. Tjednima nakon toga slika lavine bila mi je pred očima i čudio sam se kako nešto što je tako malo može narasti do takve neizmjerne veličine. Od toga vremena uvećanje slabih djelovanja fasciniralo me je i mnogo godina kasnije počeo sam s eksperimentalnim proučavanjem mehaničke i električne rezonancije, koja me je zanimala od samog početka. Da nije bilo tog najranijeg snažnog dojma, možda ne bih bio dalje slijedio malu iskru koju sam dobio svojom zavojnicom …

[…] Ovi, pa i drugi moji pronalasci, nisu bili ništa više negoli koraci naprijed u izvjesnim smjerovima. U razvijanju svojih izuma jednostavno sam slijedio urođeni instinkt za usavršavanjem postojećih sprava ne razmišljajući naročito o neophodnijim potrebama. Teško je prosuditi što su ti čudni fenomeni značili u to vrijeme. Žudimo za novim senzacijama, ali ubrzo postajemo ravnodušni prema njima. Jučerašnja čuda danas su uobičajeni događaji. […] Do tog vremena još nisam bio shvatio da posjedujem posebnu izumiteljsku darovitost, ali lord Rayleigh, kojeg sam uvijek smatrao idealnim znanstvenikom izjavio je tako, pa ako sam je ja zaista bio posjedovao, smatrao sam da se moram koncentrirati na neku veliku ideju.

Odabrala i pripremila J. Lončar