Predstavljamo još jedan slučaj koji potvrđuje da prilikom ugovaranja police osiguranja obje ugovorne strane moraju jako dobro definirati uključene, odnosno, isključene rizike.
Britanska kompanija Tektrol Ltd. bavi se dizajnom, razvojem i proizvodnjom uređaja za kontrolu potrošnje energije u industriji motora. Glavni joj je proizvod Powermiser koji se temelji na softveru. Izvorni kod tako važnog proizvoda Tektrol je spremio na čak 5 različitih mjesta: na dva razvojna računala u svom sjedištu, na prijenosno računalo predsjednika kompanije, na udaljeni kompjutor pod kontrolom druge kompanije i otisnut na papiru u svom sjedištu.
E, sad što je peh? U prosincu 2001. predsjednik kompanije primio je mail zaražen virusom koji je uništio kopiju izvornog koda na njegovom prijenosnom računalu. Uvjeren da računalo na izdvojenom mjestu nije zaraženo, s njega je na svoje računalo povukao kopiju izvornog koda i bio uvjeren da je kopija ponovno na njegovom računalu. Sljedeći mjesec, u siječnju 2002. provaljeno je u Tektrolovo sjedište. Uz ostalu opremu i inventar, ukradena su razvojna računala na kojima je bio izvorni kod, a čak i kopija otisnuta na papiru. Nakon toga je utvrđeno da je i kopija na izdvojenom računalu isto uništena zbog virusa i zbog toga nije bilo obnovljene kopije ni na prijenosnom računalu.
Tektrol se obratio svojem osiguravajućem društvu za naknadu štete zbog prekida poslovanja uzrokovanog s dva razloga, virusom i krađom. Osiguratelj se protivio odštetnom zahtjevu tvrdeći da polica osiguranja ne pokriva gubitke i oštećenja informacija na računalnim sistemima, a ni namjerno uništenje i oštećenje računalnih programa ili softvera, osim od strane zlonamjernih osoba. Tektrol je tvrdio da su baš zlonamjerne osobe poslale virus i provalile u njihovo sjedište te je stoga tražio i isplatu s police osiguranja.
Prvostupanjski sud je donio presudu u korist osiguravatelja jer osoba koja je poslala virus nije imala namjeru prouzročiti gubitak baš Tektrolu, a i provalnici nisu bili zlonamjerne osobe u smislu police osiguranja, koja pokriva samo fizički, a ne i elektronički gubitak.
Međutim, drugostupanjski sud je zauzeo upravo suprotan stav navodeći u obrazloženju svoje odluke da je osiguravatelj, ako je htio isključiti rizike na koje se pozivao odbijajući isplatu, to morao definirati nedvosmislenim i jasnim klauzulama u polici osiguranja.
mr. N. Fikeys Krmić
