Prošle godine bila sam na najvažnijem, najtežem, ali istodobno i najljepšem zadatku: postala sam mama prvi put. Smisao mog života od tada zove se Marlena. U kompaniji me nije bilo skoro 15 mjeseci: iskoristila sam stari godišnji odmor, obvezni porodiljni dopust od 45 dana, puni porodiljni dopust od godinu dana te novi godišnji odmor za ovu godinu.
Tijekom porodiljnog dopusta primila sam izvrsnu vijest da Ericsson uplaćuje nadoplatu do 4250kn za drugih 6 mjeseci porodiljnog dopusta (inače se dobiva 2500kn), pa se konačno i mi možemo pohvaliti poput T-Coma, Belupa,TIM kabela ... koji novčanim darovima olakšavaju ostanak na porodiljnom dopustu do punih godinu dana djeteta. Za prošli Božić, Marlena je od kompanije, kao i ostala djeca, dobila paket divnih igračaka što nas je sve u obitelji razveselilo. Od kolega je dobila stolicu za hranjenje, na čemu im veliko hvala.
Vrijeme je jako brzo prošlo i dok se Marlena učila hodati mama se vratila na posao. Moram priznati da su me pri povratku na posao čekala zaista velika iznenađenja: novi odjel, novi prostor, novi posao i naravno novi rukovoditelj. Dakle pravi period promjena u privatnom i poslovnom životu. Inače, ne volim velike i iznenadne promjene, ali nadam se da te promjene vode naprijed i da neću morati krenuti od početka. Prvi dan povratka bio je divan, uz sudjelovanje na tečaju "Vještine komuniciranja i prezentiranja" u sklopu kojeg sam prvi put prezentirala nakon dugo vremena i, što je još važnije, ponovo osjetila radost druženja s kolegama koji su ipak najbolji dio posla u našoj kompaniji. Kolega Kristijan Galeković organizirao je malu zakusku u ime povratka Snježane Brajko i mene s porodiljnog dopusta i s tom ljudskom gestom uljepšao naš povratak u radnu okolinu. Poslije sam nastavila i dalje s internim tečajevima unutar naše kompanije, što mi je veoma koristilo nakon povratka na posao.
Ipak …
… misli su mi bile i na drugom mjestu, u obližnjem vrtiću "Bajka" gdje nam je Ericsson (kontakt osoba Ljerka Despotović) pomogao dobiti mjesto za smještaj našega zlata u radnom vremenu. Blizina vrtića kompaniji znatno skraćuje vrijeme boravka djeteta u vrtiću jer se ne gubi vrijeme na putovanje, a olakotna okolnost je i to što se uvijek može brzo doći ukoliko postoji potreba. U grupi su uglavnom djeca Ericssonovih zaposlenika.
Unatoč dobrom vrtiću s dugogodišnjem iskustvom, moje razočarenje što nisu ispunjeni veliki planovi o posebnoj grupi vrtića "Bajka" prilagođenoj potrebama za djecu naših zaposlenika, pojačava se svaki put kad su tete koje stalno čuvaju našu djecu odsutne, a djeca su nam s nepoznatim tetama, u nepoznatom prostoru, u spojenim grupama, u uvjetima u kojima je teško i prebrojati djecu. To su nažalost hrvatski uvjeti. Inače, dijete treba preuzeti iz vrtića najkasnije do 16.30, iako su ponekad djeca već i prije 16 u drugom prostoru s nekim drugim tetama koje su taj dan u dežurstvu. U takvim prilikama teško je zaustaviti plač zbunjenih i uplašenih mališana, a ponekad i zabrinutih roditelja. I ja sam jedna od njih, što me potiče da ne odustajem od zamisli da stvorimo bolje uvjete za našu djecu.
Tražim podršku i nadu u udruzi "RODA" koja mi je i inače oslonac od prvog dana trudnoće. Puni naziv udruge je "RODitelji u Akciji", a kako samo ime kaže okuplja roditelje i one koji žele to postati, tj. istomišljenike željnih kvalitetnije društvene potpore roditeljstvu i jaču senzbilizaciju društva na probleme roditelja, djece i budućih roditelja. Udruga je pokrenula Internet portal www.roda.hr na kojem je moguće naći kvalitetne edukativne sadržaje o roditeljstvu, a dnevno ga posjećuje gotovo 2000 posjetitelja. Prisjećam se i ROD-ine peticije za "vrtiće iz bajke", čime se željelo ukazati na problematiku predškolskog odgoja i potaknuti nove normative za vrtiće. Nadam se zato da je i među vama mnogo onih koji sa mnom dijele želju da se standardi brige o djeci predškolske dobi u Hrvatskoj unaprijede, pa budete li uskoro pozvani da sudjelujete ili da podržite akciju s tim ciljem nadam se da ćete se odazvati.
Za kraj, svima vama želim da vas posjete sretne "rode" kroz vašu djecu, unučad, prijatelje i rodbinu i da jednom zajedno s ponosom možemo reći "To su hrvatski uvjeti!"
K. Kasalo
