Većina ljudi ne razmišlja za sebe, nego se uzda u to kako drugi misle za njih te ustraju u načinu mišljenja koje se temelji na osobnim željama, nadama i emocijama, dakle, ne razmišljaju kritično.
Vidjeli smo na primjerima iz aktualnih tekstova da se iza bombastičnih formulacija često krije nerazumljiva misao ili prazno naklapanje. Rekli bismo, nije zlato sve što sja! Problem očito nije samo naš, jer ima dosta stručnih tekstova na stranim jezicima koji se time bave.
Kritično čitanje definirano je kao proces rasuđivanja u čitanju, kao određivanje koliko je ono što čitamo relevantno i adekvatno. Kritični su čitatelji oni koji će s voljom utrošiti neko vrijeme na to da razmisle o pročitanom, koji tijekom čitanja vrednuju i rješavaju te se ne ograničavaju na puko skupljanje informacija koje treba zapamtiti. Kritični čitatelji logično razmišljaju, svoje sudove temelje na idejama i dokazima u tekstu, oni prepoznaju pogreške mišljenja i uvjeravanja, ali isto tako vide dobre argumente, voljni su revidirati vlastite stavove ako se pojavi novi dokaz, i što je jako važno, povezuju pročitano s prethodno stečenim znanjima iz drugih područja.
Kritično je čitanje usko povezano s kritičnim mišljenjem. Stručni tekstovi ovo potonje definiraju kao proces konceptualizacije, primjene, analize, sinteze i vrednovanja, a opisuju ga kao svrhovito, argumentirano i usmjereno ka cilju. To je vrsta mišljenja koja je sadržana u rješavanju problema, oblikovanju zaključaka i odlučivanju. Kritično mišljenje obuhvaća i vrednovanje postupka zaključivanja.
Svrha kritičnog mišljenja jest da se postigne razumijevanje, da se vrednuju stajališta i riješe problemi. Schafersman piše da kritično mišljenje, između ostalog, sumnja i propituje autoritete i tradicionalna uvjerenja, dogme i doktrine. On nadalje piše da većina ljudi slijedi autoritete i ne postavlja pitanja, nisu znatiželjni i ne osporavaju tvrdnje koje iziskuju posebno znanje ili uvid. On također konstatira da većina ljudi ne razmišlja za sebe, nego se uzda u to kako drugi misle za njih te ustraju u načinu mišljenja koje se temelji na osobnim željama, nadama i emocijama, dakle, ne razmišljaju kritično.
Kurland naglašava da je kritično mišljenje povezano s razumom i intelektualnim poštenjem te suprotno prevelikoj emotivnosti, intelektualnoj lijenosti i uskogrudnosti. Stoga kritično mišljenje razmatra sve mogućnosti, oslanja se na razum, a ne na emocije, precizno je, razmatra različita moguća stajališta i objašnjenja, više mu je stalo do istine nego do toga da bude u pravu i ne dopušta da vlastite predrasude utječu na rasuđivanje.
Kritično razmišljanje presudno je u obrazovanju: Clement i Lochhead konstatirali su već prije dvadesetak godina da treba poučavati kako misliti, a ne što misliti, no o tomu nekom drugom prilikom.
B. Ohnjec
