Svatko od nas je u nečemu bolji, a u nečemu lošiji. O onome što svakodnevno radimo gotovo redovito primamo povratne informacije na različite načine i u različitim oblicima. Naravno, one pozitivne povratne informacije, kao što su, npr., pohvale ili nagrade djeluju na nas motivirajuće, vesele nas, jačaju naše samopouzdanje i pomažu u stjecanju, odnosno, održavanju statusa u radnoj sredini. Smatram da ćemo lakše prihvatiti neke nove ideje naših pretpostavljenih ili naših suradnika nego njihove kritike, pa ću se ovdje više usredotočiti na izricanje odnosno upućivanje kritike. Dakle, što je sa kritikama? Budući da ono što i kako radimo često ne odgovara očekivanim standardima i očekivanjima naše okoline, kritike su neizbježne. Složit ćete se sa mnom da kritiku nije lako primiti, jer ona osim što pogađa našu taštinu, ako je netaktično izrečena, može ozbiljno narušiti sliku o nama samima, pobuditi osjećaj manje vrijednosti, poniziti nas kao osobu ili pak postati još dublji izvor daljnjih sukoba. Ipak, kritika, iako je i često neugodna, može biti korisna povratna informacija, ako je upućena na pravi način. Zato, kada upućujemo kritiku, treba voditi računa o sljedećem:
- Nemojte odugovlačiti u izricanju kritike, jer može doći do ponavljanja iste greške, što može još pojačati neprimjerenu reakciju onoga tko ju je izrekao;
- Za razliku od pohvala koje je poželjno izreći javno, kritiku bi trebalo osobi uputiti nasamo- ni drugim ljudima nije svejedno kada se u njihovoj prisutnosti netko izlaže kritici;
- Kritika mora biti dio cjelovitog prikaza situacije, pri čemu treba spomenuti i ono što osoba dobro radi, dakle, naglasiti njene dobre strane, ali naglasiti i ono na čemu treba još poraditi;
- Kritika, odnosno, iznošenje novih ideja moraju biti konkretni, dorečeni, jasni i argumentirani kako bismo izbjegli mogući nesporazum. Pri tome treba izložiti moguće posljedice određenog ponašanja te također dozvoliti da se iznese kako se vi kao povrijeđena strana osjećate;
- Izbjegavajte etiketiranja i osuđivanje;
- Pošto je svrha kritike da se ne ponove iste greške, odnosno, poboljšanje rada, iznesite svoj konstruktivan prijedlog i ponudite pomoć. Dajte svakako osobi do znanja što od nje u budućnosti očekujete jer ćete smanjiti moguće buduće nesporazume;
- Nemojte se izražavati imperativno, jer izraze kao "možda bi trebalo" ili "bilo bi bolje da" sugovornik će lakše prihvatiti od onih "morate" ili "trebate";
- Ponekad treba ostaviti malo vremena osobi da se repozicionira i sagleda problem iz različitih perspektiva. Dajmo drugoj strani priliku da iznese svoje viđenje situacije, postavi pitanja i ponudi rješenja;
- U svemu treba znati mjeru, pa i u izricanju kritike. Oštrina kritike treba odgovarati težini pogreške. To nije nimalo lako odrediti. Preoštra kritika može obeshrabriti drugu osobu i dovesti do suprotnog učinka od onog koji smo željeli i obratno;
- Bez obzira o čemu se radilo, trebamo poštivati drugu osobu. Ako je atmosfera manje napeta i neugodna, a naš ton prijateljski, druga strana će lakše prihvatiti kritiku;
- Pokušajte doznati je li osoba shvatila u čemu je pogriješila.
I na kraju, još jedan savjet: Aktivno slušajte jer time pokazujete osjetljivost na poruku, spremnost na razumijevanje poruke te formiranje stava prema njoj. U pozitivnoj atmosferi razmjene ideja, u atmosferi komunikacijske ravnoteže, lakše i brže ćete ostvariti razumijevanje i bit ćete uspješniji.
Pripremila J. Lončar